Adolfo Nicolás Pachón rođen je 29. travnja 1936. u Villamuriel de Cerrato, Palencia, Španjolska, a u isusovački novicijat u Aranjuezu stupio je 1953. Godine 1960. poslan je kao misionar u Japan, gdje je studirao teologiju na Sveučilištu Sophia u Tokiju. Za svećenika je zaređen 17. ožujka 1967. godine. Doktorat iz dogmatske teologije postigao je na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu.

Vratio se u Tokio, gdje je poučavao teologiju na Sveučilištu Sophia, bio rektor kolegija, te 1993. postao provincijal Japanske isusovačke provincije. Nakon mandata je ostao u Japanu, radeći pastoralno među siromašnim imigrantima. U međuvremenu je u dva navrata obavljao službe na Filipinima, kao ravnatelj Pastoralnog instituta Istočne Azije u Manili i kasnije kao predsjednik Isusovačke konferencije provincijala za Istočnu Aziju i Oceaniju.

Na 35. generalnoj kongregaciji u Rimu, 19. siječnja 2008. godine o. Nicolás izabran je za generalnog poglavara Družbe Isusove. Naslijedio je o. Petera Hansa Kolvenbacha, koji se nakon 25 godina upravljanja Družbom povukao zbog visoke dobi i zdravstvenog stanja. Izbor je istoga dana potvrdio papa Benedikt XVI. Nedugo nakon izbora o. Nicolás započeo je restrukturiranje generalne uprave u Rimu, a potaknuo je proces restrukturiranja isusovačkih provincija u raznim dijelovima svijeta. Nastojao je osobito da isusovački odgoj bude priprema za apostolat u svijetu koji se ubrzano mijenja. Imao je radost doživjeti izbor prvog isusovca za Rimskog biskupa te je s papom Franjom održavao srdačne odnose.

Zagreb i Hrvatsku posjetio je u rujnu 2009. godine, prigodom 100. obljetnice Hrvatske pokrajine Družbe Isusove.

U tijeku 36. generalne kongregacije, 2. listopada 2016., koju je sam sazvao, najavio je da se povlači iz službe generala, nakon što je navršio 80 godina života. Zatim se vratio najprije u Manilu, na Pastoralni institut Istočne Azije, a kad su mu snage popustile pridružio se isusovačkoj zajednici u Tokiju, gdje je preminuo. Pogreb o. Adolfa Nicolása održat će se u Tokiju u subotu 23. svibnja u 17 sati u crkvi Sv. Ignacija.

O. Nicolás je, osim materinjeg španjolskog, tečno govorio katalonski, latinski, engleski, talijanski, francuski i japanski jezik. Budući da je bio čovjek više kultura, dobro je razumio raznolike potrebe čovječanstva pa tako i zahtjevnost isusovačkog poslanja u njima. Raznolikost je doživljavao kao dar Crkvi, inkulturaciju kao središnji zahtjev samog evanđelja, ali sve u jedinstvu s Petrovim nasljednikom. Na poruku pape Benedikta XVI., 36. generalna kongregacija je pod vodstvom o. Adolfa odgovorila: „Družba Isusova rođena je u Crkvi, mi živimo u Crkvi, Crkva nas je odobrila i služimo Crkvi. To je naše zvanje … [Jedinstvo s papom] simbol je naše povezanosti s Kristom. To je ujedno i jamstvo da naša misija neće biti ‘mala misija’, projekt samih isusovaca, već da je naša misija – misija Crkve.“