Zagreb, (IKA) – U Klinici za plućne bolesti Jordanovac u Zagrebu 19. listopada, nakon kratke i teške bolesti u 70. godini života, 51. godini redovništva i 43. godini svećeničke službe, preminuo je fra Božo Rimac, redovnik i svećenik Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša i član zagrebačkog samostana sv. Franje Ksaverskog.
Sprovod će biti u ponedjeljak 23. listopada u 12.30 sati na zagrebačkom groblju Mirogoj, a nakon sprovoda slavit će se misa zadušnica u crkvi Sv. Franje Ksaverskog.
Fra Božo Rimac rođen je 8. listopada 1948. g. u Čelebiću, župa Ljubunčić kraj Livna, u Bosni i Hercegovini. Niže razrede osnovne škole završio je u Čelebiću, a više u Vukovaru. U malo sjemenište Provincije franjevaca trećoredaca primljen je 1964. g. u Zadru. Klasičnu gimnaziju polazio je u Zadru i Zagrebu. Prve redovničke zavjete položio je poslije novicijata u Krku 1967. g., a doživotne zavjete 1974. u Zagrebu. Diplomirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a za svećenika je zaređen u zagrebačkoj prvostolnici 1975. godine.
Bio je župni vikar u župi sv. Ivana u Zadru (1976-1978) i župi sv. Josipa Radnika u Belišću (1980-1982 i 1993-1994), misionar za hrvatske vjernike u Njemačkoj, u Bad Säckingenu (1982-1988) i Gelsenkirchenu (1994-2005), te gvardijan Samostana sv. Franje u Odri (1988-1993). U tom su razdoblju u njemu boravili sjemeništarci i bogoslovi jer se obnavljao samostan na Sv. Ksaveru (1989-1991). Za Domovinskog rata samostan u Odri primio je mnoge prognanike iz Belišća, Bibinja i Bosanske Posavine, a fra Božo se kao gvardijan brinuo za njih i istodobno se ustrajno zauzimao u pomaganju hrvatskim braniteljima, ranjenicima i drugim stradalnicima rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Trajno pomaganje i povezanost sa stradalnicima Domovinskog rata, a posebno s hrvatskim braniteljima, nastavio je i nakon povratka iz Njemačke 2005. Zauzeto je radio kao provincijski ekonom (2005-2013) i provincijski vijećnik (2019-2013) te u tih osam godina, kao član samostana sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu, pomagao i u župi sv. Mihaela u Gračanima. Bio je idejni začetnik, nositelj i koordinator svih poslova na izgradnji i unutarnjem uređenju, posebno umjetničkom, kapele Sv. Stjepana u Čelebiću, podignute 2003. godine u spomen na poginule i nestale Hrvate u II. svjetskom i Domovinskom ratu. Posljednjih je godina živio u samostanu u Odri i djelovao kao kapelan u Kući sv. Franje – domu za starije i nemoćne osobe u Odri. Od rujna ove godine bio je ponovno član Samostana sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu.