Sprovod pokojnika bit će u utorak, 17. rujna, u 14.10 sati na gradskom groblju Mirogoju u Zagrebu. Misa zadušnica služit će se nakon sprovoda u 16 sati u Bazilici Srca Isusova, Palmotićeva 31 u Zagrebu.

Isusovac Vladimir Horvat rođen je 21. ožujka 1935. godine u međimurskoj Donjoj Dubravi, gdje mu je otac bio crkveni orguljaš i hrvatski domoljub, pa su mađarski fašisti 1941. g. prognali obitelj preko Drave u Koprivnicu. Oca su mu ondje ubili hrvatski komunisti 1945. godine, kad je Vlado imao deset godina. „Očev uzorni život i mučenička smrt rodili su moje duhovno zvanje“, rekao je. Godine 1946. stupio je u sjemenište na Šalati, a u isusovački novicijat ušao je 1952. godine. Studirao je filozofiju i teologiju te je zaređen za svećenika u Zagrebu 1964. godine.

Službovao je u župi sv. Petra u Beogradu gdje je i studirao na Filološkom fakultetu. Od 1966. do 1968. u Sarajevu je bio kateheta studenata, a potom u Zagrebu predavač hrvatskog jezika i kateheta studenata. Godine 1973. otišao je u Dubrovnik gdje je djelovao kao profesor. Istodobno je magistrirao na poetici A. G. Matoša. Od 1975. vodio je Hrvatsku katoličku misiju u Parizu, gdje je na sveučilištu Sorboni pomogao osnutak Hrvatskih studija. Godine 1981. objavio je na francuskom jeziku utjecajnu knjigu „Kardinal Stepinac – mučenik za ljudska prava“, pod pseudonimom M. Landercy. Knjiga je objavljena i na hrvatskom jeziku 1989. godine. Također je objavio knjigu „Crkva u Hrvatskom narodnom preporodu“. Zajedno s o. V. Lasićem OP, vodio je sprovod Bruni Bušiću.

Nakon što mu je komunistički režim pri povratku u domovinu 1985. oduzeo putovnicu, nije se mogao vratiti u Pariz, nego je od 1986. ponovno radio u Beogradu, gdje je vodio župu sv. Petra i organizirao ekumenske tribine. Ondje je objavio izdanje „Načela jezuita“ (kasnije izdano pod nazivom „Načela duhovnosti“), za koje je predgovor napisao budući srbijanski premijer Zoran Đinđić. Slavna je epizoda njegova nastupa u Beogradu 1987. na simpoziju povodom dva stoljeća Vuka Karadžića („Dva veka Vuka“), kad je pred svima dokazao da je Karadžić dobar dio svoga rječnika preuzeo od isusovačkih leksikografa Kašića, Mikalje, Habdelića, Della Belle i Jambrešića („Dva veka pre Vuka“). Uvjerljivo je zastupao stav kako hrvatskomu jezikoslovlju na početku ne stoji Vuk Karadžić, pa ni hrvatski preporoditelj Ljudevit Gaj, nego prije svih isusovac Bartol Kašić.

U Zagrebu je 1996. g. obranio doktorat „Bartol Kašić – otac hrvatskoga jezikoslovlja“, a na njegov je prijedlog Hrvatski sabor 1999. proglasio Godinu Bartola Kašića. Priredio je za tisak „Hrvatsko-talijanski rječnik“ (1990), što ga je atribuirao Kašiću, a 1993. izdaje s pogovorom Kašićev „Ritual rimski“ iz 1640. Godine 1999. priređuje djelo „Bartol Kašić“ prema Autobiografiji (1575.–1625.) i građi (1625.–1650.). Od 1992. do umirovljenja predaje na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu (danas Fakultet filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu) i na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Bio je i ravnatelj Hrvatskog povijesnog instituta u Beču. Nakon preseljenja u isusovački dom na Fratrovcu, nastavio je znanstveno raditi, sve do posljednjeg odlaska u bolnicu. Posljednjih godina bavio se napose istraživanjem suvremene hrvatske povijesti, osobito zločinima komunističkog režima.

Uza sav znanstveni rad, nikad nije zanemario osjećaj za pastoralni rad s vjernicima te je imao veliko razumijevanje za njihova pitanja i probleme. „Riječ je o isusovcu koji je svojim pastoralnim, pedagoškim i znanstvenim djelovanjem ostavio trajan i svijetao trag ne samo unutar Crkve u Hrvatâ nego i u široj kulturi hrvatskog naroda“ (M. Letica). O. Vladimir Horvat preminuo je 14. rujna 2019. oko 2 sata u noći, u Bolnici „Fran Mihaljević“ u Zagrebu, gdje se liječio od plućnih komplikacija.