Buturac je rođen 4. veljače 1924. u Djedinoj Rijeci, župa Uzašašća Spasiteljeva u Ruševu, danas Požeška biskupija, kao osmo dijete u roditelja Antuna i Franciske rođene Svoboda. Brat je svećenika i crkvenog povjesničara Josipa Buturca. Studirao je u Zagrebu gdje je i diplomirao građevinarstvo, a nakon studija 1955. godine dolazi u Sisak gdje ostaje do kraja života.

Kad su se u 2000. godini osnivala župna pastoralna vijeća, Buturac je među prvima izabran u ŽPV svoje župe, ali uskoro i u Župno ekonomsko vijeće. Kroz punih 12 godina (1992.-2004.), kod župnika Alojzija Petranovića, Buturac je u župnom uredu radio sve uredske poslove, kojom prilikom je i dopunio župnu spomenicu od 1964. do 2004. godine. Za Buturca se govorilo da ga je Bog obdario trima talentima i da on s tim  talentima uspješno radi u korist crkvenih zajednica, a sve na slavu Božju. A talenti su: građevinar, crkveni glazbenik i crkveni pisac.

Znanje diplomiranoga građevinskog inženjera stavio je na raspolaganje svim župama i samostanima u okolici Siska. Kao građevinar u svoje slobodno vrijeme bio im je na usluzi. Osobito se angažirao u sisačkom naselju Galdovo i Župi sv. Josipa Radnika gdje je unutar desetljeća napravio izvedbene projekte za sve izgrađeno i skoro svaki dan bio je s radnicima na gradilištu. Drugo poznato mjesto za koje je izradio izvedbene projekte jest sisački Zeleni brijeg, tj. današnji pastoralni centar Svetog Kvirina, koji je jedno vrijeme služio i kao crkva.

Bio je stalni orguljaš u župi Pohoda BDM u Sisku gdje je djelovao 35 godina (1961.-1996.), a sve dok mu je to zdravlje dopuštalo svirao je mise u Domu umirovljenika u Sisku te filijalnoj kapeli Sv. Ivana u Topolovcu.

Objavio je 16 knjiga i više stotina članka uglavnom povijesnih tematika. Članke je objavio u Glasu Koncila, HK Reviji Marulić, kalendaru Danici, Križu ljubavi, Tkalčiću, Građevinaru, lokalnim listovima. Posljednje dvije knjige objavljene su u nakladi Sisačke biskupije, a govore o stradanju hrvatskog naroda i svećenstva na području Siska i Sisačke biskupije tijekom II. svjetskog rata. Bio je neumorni borac za dokazivanjem istine.  

Godine 2011. Buturac je iz ruku sisačkog biskupa Vlade Košića primio papinsko priznanje „Za Crkvu i Prosvećenika“, najveće priznanje koje može dobiti vjernik laik.

Sprovod Lojze Buturca održat će se u četvrtak 13. kolovoza u 12 sati na Gradskom groblju Viktorovac u Sisku, nakon kojega slijedi u 13 sati misa zadušnica u sisačkoj katedrali. Sprovodne obrede i misu predvodit će sisački biskup Vlado Košić.