Preminuo mons. Ivica Kecerin

Mons. Ivica Kecerin, umirovljeni svećenik Zagrebačke nadbiskupije, rođen je 12. srpnja 1937. godine u Zagrebu u obitelji oca Valenta i majke Barice rođ. Sertić. Prvi razred osnovne škole pohađao je u Zagrebu, a drugi, treći i četvrti razred u Rečici. Nakon završenog četvrtog razreda osnovne škole, u jesen 1948. g. ulazi u Dječačko sjemenište na Šalati u Zagrebu gdje je pohađao klasičnu gimnaziju. Nakon mature 1956. godine u jesen ulazi u Bogoslovno sjemenište u Zagrebu i počinje studij teologije na Katoličkome bogoslovnom fakultetu. Zbog služenja vojne obveze, u Trebinju (3 mjeseca) i Tuzli (21 mjeseci), studij prekida tijekom dvije godine. Po završetku vojnog roka vraća se u Bogosloviju i nastavlja duhovnu formaciju i studij.
U istoj godini primio je red đakonata i red prezbiterata. Za đakona je zaređen 30. ožujka 1963. po zagrebačkom pomoćnom biskupu dr. Josipu Lachu, a zagrebački nadbiskup kardinal dr. Franjo Šeper zaredio ga je za svećenika, na Petrovo, 29. lipnja 1963. u Zagrebu.
Nakon svoje mlade mise, koju je proslavio samo dan nakon svećeničkog ređenja, kao mladomisnik, 21. prosinca 1963. godine preuzima upravljanje župama Šišljavić i Donja Kupčina. Župom sv. Marije Magdalene u Donjoj Kupčini upravljao je do 7. rujna 1974. godine, a Župom sv. Josipa u Šišljaviću do rujna 1976. godine. Ujedno je dvije godine, od 27. rujna 1974. do 11. rujna 1976. godine obnašao i službu dekana Pokupskog dekanata te je od 25. veljače 1974. do rujna 1976. godine bio zamjenik delegata u Svećeničkom vijeću Zagrebačke nadbiskupije za Pokupski i Jastrebarski dekanat.
Nakon 12-godišnje službe u Karlovačkom Pokuplju, dekretom Biskupske konferencije Jugoslavije (br. 42/1976., od 22. II. 1976.) stavljen je na raspolaganje torontskom nadbiskupu za pastoralni rad u Župi Naše Gospe Kraljice Hrvata u Torontu u Kanadi.
Nakon godine dana obnašanja službe duhovnog pomoćnika u Župi Naše Gospe Kraljice Hrvata u Toronu (od jeseni 1976. do prosinca 1977.) tadašnji torontski nadbiskup Philip Pocock imenovao ga je 9. prosinca 1977. godine prvim župnikom novoosnovane hrvatske katoličke Župe hrvatskih mučenika u Mississaugi, u kojoj je kao vrijedni i zauzeti župnik djelovao 28 godina, do veljače 2006. godine. Tu je proveo polovicu svojega svećeničkog života i u toj župnoj zajednici ostavio duboke tragove svoga nesebičnog župničkog rada na izgradnji svojih vjernika.
Kao dugogodišnji župnik te delegat za inozemnu pastvu u Kanadi i voditelj najveće hrvatske misije u Mississaugi bio je tamošnjim iseljenim Hrvatima duhovni otac koji ih je okupljao oko oltara u euharistiji, poučavao u duhovnom rastu, njegovao i čuvao kulturnu baštinu kako se ne bi u iseljeničkome životu zaboravili korijeni.
U veljači 2006. godine vratio se u domovinu u rodni Zagreb gdje (12. veljače 2006.) preuzima službu župnika u Župi Pohoda BDM na Dolcu. To je bila njegova posljednja služba.
Sveti otac Benedikt XVI. imenovao ga je 2010. godine kapelanom ili (počasnim) ukućaninom Njegove Svetosti s naslovom monsinjora.
Dana 20. studenoga 2010. godine ustoličen je za začasnog kanonika Porečkog stolnog kaptola Sv. Maura biskupa u Poreču. Začasno kanoništvo u porečkom kaptolu dodijeljeno mu je zbog svesrdne materijalne i duhovne pomoći koju je pružio dvojici istarskih svećenika, mons. Vladimiru Stanišiću i vlč. Vjekoslavu Bankoviću u njihovu radu s iseljenicima u Kanadi.
Na blagdan Pohoda Blažene Djevice Marije 2. srpnja 2013. godine proslavio je u istoimenoj župnoj crkvi u Zagrebu na Dolcu svoju zlatnu misu – 50. obljetnicu svećeništva.
Uredio je monografiju [Dvadesetpet] 25 godina župe hrvatskih mučenika, koja je objavljena 2002. godine u Mississaugi.
Navršivši kanonsku dob umirovljen je 1. rujna 2013. Umirovljeničke dane živio je u Svećeničkom domu sv. Josipa u Zagrebu gdje ostaje sve do smrti.