Misa zadušnica i ispraćaj pokojnika bit će u ponedjeljak 19. listopada u 11 sati u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca u Zagrebu na Kaptolu. Sprovodni obredi na gradskom groblju Mirogoj počet će u 13.20.

Mons. Cindori rođen je 8. kolovoza 1934. u mjestu Remetinec, od oca Đure i majke Terezije rođ. Topolko, kao četvrti od desetero djece u obitelji. Kršten je dan nakon rođenja, 9. kolovoza u rodnoj Župi Kraljice Svete Krunice u Remetincu, gdje je 1948. primio i sakrament potvrde.

Po završetku pučke škole (4 razreda) koju je pohađao u Remetincu, primljen je u Dječačko sjemenište u Zagrebu na Šalati te je pohađao Interdijecezansku srednju školu za spremanje svećenika. Maturirao je u Zagrebu 1954. godine.

Nakon dvogodišnjeg odsluženja obaveznog vojnog roka (1954.-1956.), ujesen 1956. primljen je u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište u Zagrebu te je upisao studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, na kojem je diplomirao 1962. godine.

Za đakona ga je 18. ožujka 1961. u zagrebačkoj katedrali zaredio zagrebački pomoćni biskup Josip Lach, a za svećenika ga je 29. lipnja 1961. zaredio zagrebački nadbiskup Franjo Šeper.

Mladu misu slavio je 2. svibnja 1961. u Župi Kraljice Svete Krunice u Remetincu.

Svećeničku službu počeo je kao župni vikar u Župi Presvetog Trojstva u Radoboju, gdje je djelovao šest i pol mjeseci (od 1. kolovoza 1962. do 14. veljače 1963.), nakon čega je u istom svojstvu premješten u Župu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Mariji Bistrici, gdje je djelovao pet godina (15. veljače 1963. do 3. ožujka 1968.).

Upraviteljem Župe sv. Vida mučenika u Ozlju imenovan je 6. ožujka 1968., a službu je obnašao četiri godine (od 7. ožujka 1968. do veljače 1972.); u tom razdoblju, tri godine bio je privremeni upravitelj Župe sv. Kuzme i Damjana u Vrhovcu (od 13. travnja 1968. do veljače 1972.), a ujedno je bio zamjenik delegata u Svećeničkom vijeću Zagrebačke nadbiskupije za Karlovački, Lipnički i Mrežnički dekanat (1971.-1972.).

Upraviteljem Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Mariji Bistrici imenovan je 3. veljače 1972., a u svojstvu župnika službu je obnašao gotovo trideset i tri godine (od 13. veljače 1972. do 21. studenoga 2004.). U tom razdoblju u jednom izboru bio je dekan Stubičkog dekanata (2001.-2004.). Član Prezbiterskog vijeća Zagrebačke nadbiskupije bio je u dva izbora (1999.-2003.; 2004.).

U Svetištu Majke Božje Bistričke bio je domaćin najvažnijih nacionalnih vjerskih slavlja, među kojima posebno mjesto imaju Nacionalni euharistijski kongres održan 8. i 9. rujna 1984. kao završetak devetogodišnje proslave velikog jubileja „Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata“, te pohod pape Ivana Pavla II. i proglašenje blaženim zagrebačkog nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca 3. listopada 1998.

Papa Ivan Pavao II. mu je 25. svibnja 1982. dodijelio naslov monsinjora.

Kanonikom Prvostolnog kaptola zagrebačkog imenovan je 9. srpnja 2004., a službu je obnašao do umirovljenja. Ujedno je bio član Prezbiterskog vijeća Zagrebačke nadbiskupije (2004.-2010.), Zbora savjetnika Zagrebačke nadbiskupije (2004.-2010.), arhiđakon Sisačko-goričkog arhiđakonata (2005.-2010.) te član Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije (2016.-2019.). Bio je član Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ s imenom Zmaj od Crne Majke Božje Bistričke.

Umirovljen je 1. rujna 2019. te je boravio u Svećeničkom domu sv. Josipa u Zagrebu na Kaptolu.

Za dugogodišnje predano svećeničko služenje te za osobiti doprinos pastoralu u Mariji Bistrici i Zagrebu gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić mu je 13. prosinca 2019. dodijelio Medalju Grada Zagreba.

Na brežuljku Trojica, iznad župne crkve Kraljice Svete Krunice u Remetincu, 23. kolovoza 2021. proslavio je 60. obljetnicu svećeništva, a tom prigodom je objavljena i knjiga „Život – posvećen Bogu i spasenju čovjeka – vrijedan pamćenja, u prigodi proslave 60. obljetnice svećeništva (1961. – 2021.) mons. Lovre Cindorija“ autora svećenika Varaždinske biskupije preč. Anđelka Košćaka, izvijestili su iz Zagrebačke nadbiskupije.