O. Luka Lučić rodio se u Morančanima kod Tuzle 16. ožujka 1939. Klasičnu gimnaziju završio je u Nadbiskupskom dječačkom sjemeništu na Šalati u Zagrebu. U novicijat Družbe Isusove stupio je 15. srpnja 1956. godine u Zagrebu. Nakon odsluženog vojnog roka (1959-1961), završio je trogodišnji studij filozofije na Filozofskom institutu Družbe Isusove na Jordanovcu u Zagrebu (1961-1964). Jednogodišnji praktikum obavio je kao odgojitelj u šalatskom sjemeništu. Teologiju je studirao najprije dvije godine na Teološkom institutu na Jordanovcu (1965-1967), zatim  godinu dana u Kanadi (Regis College, Ontario), te četvrtu godinu zaključio na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu (1968-1969). U međuvremenu je 29. lipnja 1968. u zagrebačkoj katedrali bio zaređen za svećenika. Prvu svećeničku službu dobio je u sarajevskom Bogoslovnom sjemeništu, gdje je bio duhovnik bogoslova i profesor od 1969. do 1972. 

O. Luka već je prije bio izrazio želju da pođe u misije. Zbog toga je i jedan dio teološkog studija obavio na engleskom govornom području. Na usavršavanje engleskoga odlazi 1972. godine, najprije u Irsku (Dublin), a zatim u Zambiju. Tri godine je poučavao na Nacionalnom zambijskom sjemeništu u Kabweu (1973-1976). Moralnu teologiju specijalizirao je u Berkeleyu, u Kaliforniji (1976-1979). Vratio se u Zambiju te je od 1979. do 1983. predavao moralnu teologiju u Lusaki. U tom razdoblju pripisan je Zambijskoj provinciji Družbe Isusove (g. 1980). Četiri godine je studirao na Akademiji „Alfonsiana” u Rimu, i nakon toga predavao moralnu teologiju i, po potrebi, druge teološke discipline na visokim bogoslovnim učilištima u Zambiji i Malaviju, odnosno u Lusaki (St. Dominic’s Seminary, 1987-1994), u Zombi (St. Peter’s Seminary, 1994-1996) i Mangochi (St. John’s Seminary, 1996-2006).

Po umirovljenju, 2006. godine se vratio u Hrvatsku. Djelovao je u Kolegiju Družbe Isusove na Jordanovcu (2006-2010), u Novicijatu u Splitu (2010-2012), pa u isusovačkoj zajednici i župi sv. Ignacija u Sarajevu (2012-2019). Zbog liječenja se 2019. godine preselio u zajednicu na Fratrovcu u Zagrebu. 

O. Luka sve je oduševljavao svojom vedrom naravi. Činilo se da u jednoj minuti može ostvariti komunikaciju s osobom iz bilo koje vjere, nacije i staleža, bilo to u ispovjedaonici, na tržnici, ili u redu pred pekarom. Volio se šaliti, a njegove priče iz afričke „misionarske torbe“ slušale su se u jednom dahu. Misionarsko zvanje je od početka do kraja živio s mnogo žara i vjernosti, pri čemu nikad nije spominjao nevolje i boljetice koje je prošao, a bile su brojne. Kao odgojitelj i profesor bitno je pridonio podizanju Crkve u Zambiji i Malaviju, a njegov razboriti sud izuzetno su cijenila isusovačka subraća, kao i pastiri mjesne Crkve. I staračke tegobe podnosio je strpljivo pa je do zadnjega dana jednostavno ponavljao koliko je sretan čovjek. 

Termin sprovoda bit će objavljen naknadno.