Šibenik, (IKA) – U 90. godini života i 64. godini misništva okrijepljen sakramentima preminuo je u petak 10. siječnja u svećeničkom domu svećenik Šibenske biskupije don Toma Bašić. Misu zadušnicu u sjemenišnoj kapelici Sv. Martina u Šibeniku u subotu 11. siječnja predvodio je šibenski biskup Ante Ivas u zajedništvu s tridesetak svećenika i većeg broja vjernika. Obred pogreba s misom zadušnicom u rodnom mjestu pokojnika u Prugovu, župi Splitsko-makarske nadbiskupije, predvodio je također biskup Ivas u zajedništvu nazočnih svećenika, redovnika, redovnica i vjernika laika. Pokopan je na župnom groblju, kako je i sam zaželio.
Don Toma Bašić rođen je u Prugovu 1913. godine. Nakon osnovne škole koju je završio u rodnom Prugovu, svoje školovanje nastavlja u gimnaziji u Sinju. Teologiju pohađa u Šibeniku, gdje je diplomirao 1939. godine. Iste godine u samostanskoj crkvi Sv. Luce za svećenika ga je zaredio šibenski biskup Jeronim Mileta. Prvo svećeničko službovanje bilo mu je u župi Vrana u Zadarskoj nadbiskupiji. To je doba kada šibenski biskup upravlja i hrvatskim dijelom Zadarske nadbiskupije, jer je grad Zadar bio pod Italijom. Tu je doživio II. svjetski rat i pastoralni rad koji je bio jako težak. Partizani su ga držali svojim neprijateljem, pa se sklanja kod obitelji Pelicarić. Neko vrijeme je u Biogradu kod župnika, a odatle biciklom polazi u Vranu vjernicima. U to vrijeme župa Pakoštane ostaje bez svećenika, pa ga biskup Mileta premješta u Pakoštane. Premještaju su se protivili Talijani. Biskup je morao promijeniti dekret te ga šalje u župu Polača. U lipnju 1944. g. zbog napada na župu morao je bježati, jer mu je život bio ugrožen. Uspio je doći do Biograda, a onda preko Zemunika, Benkovca, Drniša i Knina u Zagreb. Zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac imenovao ga je župnim pomoćnikom u Sv. Nedjeljici. Bio je uhićen u Zagrebu, pa prebačen u Zadar, gdje mu se sudilo i 23. svibnja 1946. osuđen na 2 i pol godine zatvora s prisilnim radom. Nakon puštanja iz zatvora i prestanka uvjetne kazne služio je u Zagrebu u župi sv. Blaža i sv. Jeronima u Maksimiru. Tada ga je pozvao dijecezanski upravitelj Šibenske biskupije Rudolf Pian u matičnu biskupiju. Došavši u Šibenik vršio je službu župnog pomoćnika i koralnog vikara u katedrali. Potom odlazi u Zlarin za upravitelja župe i poslužitelja župa Žirja i Kaprija. Od 1951. do 1960. je upravitelj župe Radošić, a upravitelj župe Marina do 1964. Kroz to vrijeme stanuje u Kaštel Novom u iznajmljenom stanu, jer je župni stan u Marini bio useljen i zauzet. U Riječko-senjskoj biskupiji u župi Praputnjaku bio je upravitelj župe idućih šest godina. Vrativši se u biskupiju ponovno je upravitelj župe Radošić do 1982. Dolazi konačno u Šibenik. Poslužuje župu Mandalina 3 godine i stanuje u svećeničkom domu do svoje smrti 10. siječnja 2003. Za svoje stradanje i patnju u zatvoru primljen je u Hrvatsko društvo političkih zatvorenika o čemu svjedoči i članska iskaznica pod brojem A 5728.