Vatikan, 27. 7. 2001. (IKA) – Posebno povjerenstvo katoličkih i židovskih povjesničara, koje je imalo za zadaću proučiti “Akte i dokumente Svete Stolice iz II. svjetskog rata”, zbirku arhivskog materijala prikupljenog, na zahtjev pape Pavla VI., između 1965. i 1981., proteklih je dana odlučilo prestati s radovima jer im Vatikan ne daje dozvolu za ulazak u tajni arhiv. Povjerenstvo je bilo osnovano 1999.godine a u njegovu su sastavu bila tri židovska i tri katolička znanstvenika. Predsjednik Povjerenstva za vjerske odnose sa židovstvom kardinal Walter Kasper 21. lipnja službeno je priopćio Povjerenstvu da je tajni vatikanski arhiv otvoren samo za događaje prije 1923. godine. Petero članova povjerenstva je na to odlučilo prestati istraživanjem, jer, kako navode povjesničari u svojoj izjavi, “ne možemo biti vjerodostojni ni za katolike ni za židove, ako ne vidimo dokumente u vatikanskim arhivima”. Taj postupak Povjerenstva izazvao je negodovanje i kritike na račun Svete Stolice. Povjesničar i postulator kauze za proglašenje blaženim pape Pia XII. o. Peter Gumpel rekao je u razgovoru za Radio Vatikan kako je iznenađen tom odlukom Povjerenstva. Ta je skupina povjesničara 1999. godine dobila zadaću proučavanja dokumenata Svete Stolice o II. svjetskom ratu, koji su objavljeni u 12 svezaka te da o njima donese svoje mišljenje. Iz tih dokumenata je jasno, prema riječima o. Gumpela, da je Pio XII. mnogo učinio za spas mnogih ljudi, a napose Židova. Članovi Povjerenstva podcjenjuju važnost tih dokumenata. O. Gumpel tvrdi da im nitko nije mogao nikada obećati da će dobiti pristup vatikanskom arhivu, jer to nije moguće ne samo po pravilima, već i zbog tehničkih razloga. Naime još uvijek nije katalogizirano više od 3.000 dokumenata. Svaki arhivar znanstveni djelatnik, koji se bavi konzultacijom arhiva, zna, prema riječima oca Gumpela da je apsolutno nemoguće konzultirati nekatalogizirane dokumente. Članovi su Povjerenstva dakle znali od početka da neće moći ući u tajni vatikanski arhiv. Oni su trebali po dogovoru proučiti 12 objavljenih svezaka i donijeti svoje mišljenje. Oni su si međutim podijelili te sveske i svatko je obradio po dva te donio svoje zaključke, koji su tako različiti, da je, prema riječima o. Gumpela, jednostavno nemoguće stvoriti zaključno izvješće. Ti su povijesni stručnjaci o. Gumpelu svojedobno dostavili 47 pitanja, na koje je on odgovorio. Neki židovski članovi Povjerenstva međutim tvrde da nisu dobili te odgovore, premda su svi sudjelovali na sastanku s o. Gumpelom u Vatikanu. Nastojalo se poboljšati odnose Katoličke crkve sa židovskim ustanovama, ali neki članovi povjerenstva poduzeli su sve moguće da do toga ne dođe. O. Gumpel tvrdi da za to nije kriva Sveta Stolica već članovi Povjerenstva koji su se ponašali neodgovorno. O. Gumpelu je jasno da svaki povjesničar želi vidjeti izvornik dokumenta. Spomenuti niz od 12 svezaka sadrži oko 5.000 dokumenata. O. Gumpel je priznao da u tim svescima nije objavljena sva korespondencija Pija XII. s privatnim osobama, karitativnim ustanovama i slično, jer su neke od tih osoba još uvijek žive. Obećao je da će Sveta Stolica ipak objaviti sve dokumente i da će oni biti dostupni svima. Kao primjer naveo je postupke državnih arhiva u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama. Njegovi suradnici, svi profesori povijesti, na njegov su nalog išli u te arhive i upravo u tim arhivima su naišli na primjedbe da su neki dokumenti odstranjeni ili pak da nisu dostupni zbog državne sigurnosti. Sveta Stolica neće tako postupati. (i07372rv/sa)