Čitanja: Pnz 7,6-11; 1 Iv 4,7-16; Mt 11,25-30;

Draga braćo i sestre!

1. Danas Crkva slavi svetkovinu Presvetog Srca Isusova. Iako je to blagdan novijeg datuma, ova svetkovina korijene vuče iz samog srca kršćanstva. Liturgija opisuje Srce Isusovo kao vrelo spasenja. Predslovlje današnje liturgije razotkriva nam duboki smisao blagdana i poziva na razmatranje otajstva Isusove ljubavi: “On se na Križ uzdignut iz ljubavi za nas predao, iz probodenog rebra izlio krv i vodu, znak otajstva Crkve, da sve ljude privuče svom otvorenom srcu, te radosno piju iz vrela spasenja”.
Današnja misa nudi nam tri prekrasna teksta. Prvo čitanje iz Knjige Ponovljenog zakona objava je Božje ljubavi prema izabranom narodu. Drugo čitanje iz Prve Ivanove poslanice vrlo duboko govori o ljubavi, potvrđujući da je Bog ljubav, da nam je tu ljubav objavio, a mi je trebamo prihvatiti i živjeti. Dok u evanđelju Isus opisuje svoj odnos s Ocem i s nama slabim i krhkim ljudima te razotkriva nježnost svoga srca.
2. Već u Starom zavjetu razotkriva se duboka i djelotvorna Božja ljubav. U Knjizi Ponovljenog zakona Mojsije ponavlja narodu da ga je Gospodin izabrao i vezao uza se, a jedini razlog tomu je ljubav: “Ti si narod posvećen Gospodinu, Bogu svome; tebe je Gospodin, Bog tvoj, izabrao da među svim narodima koji su na zemlji budeš njegov predragi vlastiti narod. Nije vas Gospodin odabrao i prihvatio zato što biste vi bili brojniji od svih naroda – vi ste zapravo najmanji – nego zato što vas Gospodin ljubi”.
Činjenica da se Gospodin povezao s jednim narodom doista je nešto izvanredno. On je Svemogući i nitko mu nije potreban, ali se unatoč tomu iz ljubavi vezao uz jedan narod. Svoju ljubav potvrdio je zakletvom kojom se zakleo ocima izabranog naroda, Abrahamu, Izaku i Jakovu.
Osim toga, Bog je svoju ljubav pokazao oslobodivši izraelski narod iz egipatskog ropstva. Zato Mojsije kaže: “Gospodin vas je izveo jakom rukom i oslobodio vas iz kuće ropstva, ispod vlasti faraona, kralja egipatskoga”. I narod je pozvan prepoznati milosrdnu Božju ljubav: ljubav koja je potpuno bezinteresna i nema drugih razloga osim ljubavi.
Narod je dužan prihvatiti tu ljubav ako želi živjeti u Savezu s Bogom i neprekidno primati milosti od Gospodina. Mojsije upozorava: “Znaj da je Gospodin, Bog tvoj, pravi Bog, Bog vjeran koji drži svoj Savez i milost svoju iskazuje do tisuću koljena onima koji ga ljube i drže njegove zapovijedi”.
S druge strane, Gospodin mora kazniti neposlušne, one koji odbacuju njegovu ljubav. Oni se u biti sami kažnjavaju jer odbacujući ljubav Božju i kreću putem propasti. Bog ih upozorava upravo zato što ih želi spasiti. Ljubav želi spasenje, mir, dobro, napredak i sreću.
I tako se, polazeći od Staroga zavjeta, čitava povijest čovječanstva može objasniti jednom jedinom ponudom, velikodušnom i besplatnom Božjom ljubavlju.
3. Isus je došao da nam objavi Očevu ljubav u punini. Njegovo je srce ispunjeno Očevom ljubavlju koju je došao izliti na sve nas. U njegovim je riječima moguće otkriti dvije dimenzije ljubavi koje su istodobno i dvije dimenzije križa: okomitu – ljubav prema Ocu, i vodoravnu – ljubav prema svim ljudima.
Isus je ispunjen zahvalnošću prema Ocu što svjedoči riječima: “Sve je meni predao Otac moj”. Prihvatio je Očevu ljubav s velikom zahvalnošću, živi od Njegove ljubavi i potpuno sinovski prihvaća volju Očevu. Blagoslivlja Oca, zahvaljuje mu za sve što čini, iako je njegovo djelovanje ponekad tajanstveno.
Potom, Isus je izrazio odnos uzajamnosti između sebe i Oca: “Nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin”. Isus je Sin Božji i nitko ga osim Oca ne poznaje u potpunosti. I obrnuto: “niti tko pozna Oca doli Sin”. Nitko nema tako savršen odnos s Ocem kao Sin, a Sin ljudima želi razotkriti taj savršeni odnos ljubavi: “Niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti”.
Zato Isus poziva k sebi sve izmorene i opterećene. Svojom beskrajnom i nježnom ljubavlju želi im olakšati patnju, utješiti ih, odmoriti i okrijepiti. Poziva ljude da uzmu jaram njegov na sebe: “Uzmite jaram moj na sebe”. O kojem jarmu govori? O jarmu ljubavi. Isusov jaram krije se u njegovoj zapovijedi: “Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio” (Iv 15, 12).
4. Isus nas poziva da učimo od njega jer je krotka i ponizna srca. U ovom odlomku Matejeva evanđelja dolaze do izražaja osobine Isusova srca. To je jedini odlomak u kojem Isus govori o svom srcu.
Isusovo srce je krotko i ponizno. Nije to srce nekakvog oholog vladara, već srce brata koji nam je u svemu jednak. Nije to tvrdo srce osvajača, već blago srce kojemu je jedina želja razumjeti, pomoći, promicati zajedništvo u ljubavi.
Tko na sebe preuzme jaram ljubavi, pronalazi spokoj duši svojoj. Isus je rekao: “Jaram je moj sladak i breme moje lako”. Onomu koji radosno prihvaća Isusov jaram, njegovu zapovijed ljubavi, Isus će uvijek pomoći da izdrži sve patnje i životne poteškoće i one će postati prigodom rasta u ljubavi. Tako i najteže patnje i teškoće postaju lakima. Sveti Augustin je rekao: “Gdje je ljubav nema muka, nema teškoća, pa i ako postoje one se s ljubavlju prihvaćaju”, a samim time postaju lagane.
5. U drugom čitanju nailazimo na najuzvišenije otkriće čitavog Novog zavjeta u Ivanovim riječima: “Bog je ljubav”. Ova rečenica sažetak je biblijske objave. Bog se objavio kao ljubav, Bog je ljubav. Nije samo ljubav od Boga, već Bog jest ljubav.
Ljubav se Božja objavila slanjem jedinorođenoga Sina u svijet da spasi svijet. Apostol Ivan kaže: “U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego – on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše”.
Grijesi su najbolnija stvarnost u životu jer nam oduzimaju dostojanstvo i guraju nas na put propasti. Zato se ljubav Božja prema grešnim ljudima očitovala slanjem Sina u svijet, on je zadovoljština za naše grijehe.
Sveti Ivan poziva sve nas da prihvatimo ljubav, ne samo pasivno prepuštajući se Božjoj ljubavi, već i aktivno, ljubeći braću i sestre. Božja ljubav je očinska ljubav koja se djeci pruža u punini. “Ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga”; “Ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge”. Ivan snažno povezuje dvije dimenzije ljubavi: ljubav prema Bogu i ljubav prema braći i sestrama, tvrdeći da jedna bez druge ne mogu. Činilo bi se logičnijim reći: “Ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti njega”, ali evanđelist kaže da smo mi dužni ljubiti jedni druge kako bismo bili s Bogom, aktivni u ljubavi. “Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena”; “Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi u Bogu ostaje, i Bog u njemu”.
Moramo biti zahvalni Isusu, koji nam je u punini objavio i trajno nam objavljuje Očevu i svoju ljubav. Isusova je ljubav u isto vrijeme i božanska i ljudska jer je ljubav ljudskog srca koje izražava svu Božansku dobrotu. Spoznaja da nas Isus ljubi izvor je velike radosti. Usklađenost otkucaja našeg srca s Gospodinovim srcem vodi k savršenstvu, ne zato što smo bez mana, već zato što: “ljubav pokriva mnoštvo grijeha” (1Pt 4,8).
6. Dragi vjernici, dragi štovatelji Presvetog Srca Isusova, obratimo se neiscrpnom vrelu Božje ljubavi. U Isusovom Srcu pronalazimo snagu, radost i smisao svoga života. Preporučimo Presvetom Srcu Isusovu našu Crkvu zagrebačku i opću Crkvu raširenu po svem svijetu. Presvetom Srcu Isusovu povjerimo naš hrvatski narod, domovinu nam Hrvatsku i sve njezine stanovnike: djecu i mlade, roditelje, očeve i majke, starije i bolesnike, a osobito one kojima je najviše potrebno Božje milosrđe.
Isus Krist, njegovo krotko i ponizno Srce jedini je put spasenja za čovjeka. Čovjeka može spasiti jedino Božja ljubav, Božje milosrđe koje prihvaća i oprašta.
Zahvalimo Bogu, nebeskom Ocu, koji nam je objavio svoju ljubav u Isusovu Srcu i posvetio nas pomazanjem Duha Svetoga. Ostanimo uvijek sjedinjeni s Isusom i klanjamo se Presvetom Trojstvu na svakom mjestu. U tom djelu spasenja zazivajmo pomoć Presvete Bogorodice Marije. Neka nas ona predvodi na putovima ljubavi. Veliki štovatelj Presvetog Srca Isusova, blaženi Ivan Merz, čije zemne ostatke čuva ova bazilika, neka nam bude svijetli primjer na putu našega života.
Isuse, blaga i ponizna Srca: učini srce naše po srcu svome! Amen.