Đakovo, (IKA/TU) – Tijekom svečanog misnog slavlja u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra na svetkovinu apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla, 29. lipnja, polaganjem ruku i posvetnom molitvom đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića za svećenike Đakovačko-osječke nadbiskupije zaređeni su đakoni: Josip Erjavac iz župe sv. Filipa i Jakova, ap. u Odvorcima, filijala Brčino, Nikola Kaurin iz župe sv. Antuna Padovanskog u Otoku, Domagoj Lacković iz župe Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu, Petar Maskaljević iz župe sv. Mateja, ap. i ev. u Štitaru i Mario Žigman iz župe Snježne Gospe u Selcima Đakovačkim.
Uvodeći u misno slavlje, nadbiskup je uputio pozdrav okupljenima u katedrali, napose ređenicima, umirovljenome nadbiskupu Marinu Srakiću, dekanima, članovima Prvostolnog kaptola sv. Petra, apostola u Đakovu, biskupskim vikarima na čelu s generalnim vikarom mons. Ivanom Ćurićem; zajednici Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu na čelu s rektorom mo Ivanom Andrićem te akademskoj zajednici Katoličkog bogoslovnog fakulteta, svim profesorima, djelatnicima i svim studentima. Pozdrav je uputio i svim svećenicima, među njima župnicima župa ređenika i župa u kojima su proveli đakonski praktikum, potom obiteljima, rodbini i prijateljima ređenika.
Uz proslavu zaštitnika prvostolnice i svećeničkog ređenja, mons. Hranić istaknuo je i treću, novu dimenziju toga slavlja, rekavši: „U grbu grada Đakova nalazi se lik apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla. No, iako su u grbu, njih dvojica nisu bili službeno izabrani kao zaštitnici Grada. Gradsko vijeće Grada Đakova je, stoga, na svojoj sjednici proljetos predložilo da sv. Petar i Pavao i službeno budu proglašeni nebeskim zaštitnicima grada Đakova. Mi kao Nadbiskupija ovaj prijedlog rado prihvaćamo te danas sv. apostole Petra i Pavla slavimo i kao nebeske zaštitnike Grada i svih žitelja grada Đakova.” Nadbiskup Hranić stoga je pozdravio i gradonačelnika Grada Đakova Marina Mandarića, njegove suradnike i predstavnike gradskih institucija te njima i svim građanima Đakova po zagovoru sv. Petra i Pavla poželio svjedočku ustrajnost u promicanju općeg dobra i općeljudskih vrednota.
U homiliji pojasnio je kako sv. Petru i Pavlu veličina nije dana „po sebi”, niti su je primili po rodu i plemenu, „po tijelu i krvi”, nego od Boga, koji ih je pozvao u svoju službu, a njihova je zasluga ta što su se za Božji poziv zainteresirali, obratili mu svoju pozornost i krenuli za njim. Ističući odlike ovih apostola – zanos, oduševljenje, zaljubljenost, očaranost osobom Isusa Krista – što je proizlazilo iz vjere da je Isus za kojim su pošli Mesija, a onda je, kao posljedica i plod njihove vjere i odnosa prema Isusu do izražaja došla i njihova: izdržljivost, strpljenje, svladavanje kušnji, upornost i predanje čitavim bićem, mons. Hranić rekao je kako Petar i Pavao, poslije poziva i obraćenja ne žive za sebe i na svoju odgovornost već žive potpuno izručeni i predani Isusu i njegovu Duhu.
Petar je kao čovjek ostao kolebljiv i slab te je trajno morao rasti u vjeri, a zbog straha za svoju kožu zatajio je Isusa kojega je iskreno ljubio, podsjetio je nadbiskup te ređenicima poručio: „I od vas se, dragi ređenici, kao i od apostolskih prvaka, očekuje da nepodijeljena pripadnost Gospodinu bude miomiris vašega života. Ne može se biti dobar svećenik i ustrajati u apostolskoj pastoralno-katehetskoj revnosti bez toga osobnoga odnosa s Isusom. Pozvani ste nastaviti Kristovo djelo posvećivanja. Svojim ćete životom „predstavljati” Gospodinovo tijelo i krv – izvor otkupljenja i novoga života – i to ne samo po slavljenju Euharistije, nego i po svojim svakodnevnim odlukama i činima, darivanjem samih sebe, životom predanim za sve ljude žarom Kristove ljubavi. Ne možemo biti slika Krista – Glave Crkve ukoliko trajno ne usklađujemo svoj život s onim što vršimo, jer samo tako možemo biti potpuno i istinski poslušni Kristovoj zapovijedi: Ovo činite meni na spomen!” Naglašavajući da će ređenici odgovor na Isusovo pitanje: A vi, što vi kažete tko sam ja? svečano potvrditi pred čitavom Crkvom, a Ona ga ovim liturgijskim slavljem prihvaća i službeno i javno potvrđuje, nadbiskup je rekao: „Gospodin vas je pozvao, a Crkva će dovršiti taj poziv, potvrditi ga i na temelju Vašega javnog odaziva zapečatiti sakramentom Svetoga Reda. Po obredu svećeničkoga ređenja Gospodin će sada i nad svakim od vas izgovoriti svoju riječ koja će vas na nov način ucijepiti u otajstveno tijelo njegove Crkve te tako promijeniti i odrediti Vaš identitet: Ti si Josip, Nikola, Domagoj, Petar, Mario – Stijena, drugi Krist, slika Krista Glave Crkve. Budite svjesni da postajete pastiri i pred očima uvijek imajte Krista – dobroga pastira i današnje apostolske prvake, sv. Petra i sv. Pavla, koji su položili život svoj za svoje ovce.”
Nakon predstavljanja ređenika zajednici, na koje je, prostrte pred oltarom, zazvan zagovor Svih svetih, uslijedilo je polaganje ruku, prvo nadbiskupa, a potom svih prisutnih svećenika, izricanje molitve ređenja, odijevanje novozaređenih svećenika u misno ruho, pomazivanje njihovih dlanova te predavanje euharistijskih darova. Potom su se tek zaređeni svećenici pridružili nadbiskupu i ostalim koncelebrantima u slavljenju euharistije. Misno slavlje završilo je svečanim mladomisničkim blagoslovom, a mladomisnicima se pridružio i fra Ivan Marija Lotar, također mladomisnik – franjevac konventualac rodom iz Vinkovaca.