Draga braćo i sestre!

1. Svake godina na Božić slušamo riječi iz poslanice Hebrejima kako je ‘više puta i na više načina Bog nekoć govorio ocima po prorocima, a u ove dane progovori nam u Sinu koga postavi baštinikom svega’ (Heb 1, 1). A evanđelist Ivan u svom izvješću vodi nas na same početke i veli kako ‘u početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše Bog.. I sve po njoj postade i bez nje ne postade ništa..I Riječ tijelom postade i nastani se među nama’ (Iv 1, 1-2, 14). Tekst o Božjem govoru ljudima kroz stoljeća kao i Ivanovo evanđelje o ‘Riječi koja se utjelovila’ imaju osobito značenje u godini sv. Pavla kao i u ozračju nedavno održane sinode biskupa o ‘Riječi Božjoj u životu i poslanju Crkve’ (5.-26. listopada 2008.). Sve nas to potiče čitati svetopisamske tekstove, nadahnute Božjim Duhom i korisne ‘za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti’, kako piše sv. Pavao svome učeniku Timoteju (2 Tim 3,14-16).

Biblija je ‘veliki kodeks’ sveopće kulture u koji su umjetnici upisivali ‘abecedu’ povijesti, a ‘glazbenici oko svetih tekstova ispleli potku divne harmonije’ (Benedikt XVI). U njoj je sačuvano kulturno blago i baština što smo je primili i koju valja poznavati. ‘Uzmi otvorenu knjigu i progutaj je’ poziva pisac knjige Otkrivenja (10, 8). Prihvatimo taj poziv i približimo se stolu Božje Riječi kako bismo se nahranili ‘svakom riječju što izlazi iz usta Gospodnjih’ (Mt 4, 4). Jer njegove riječi ‘slađe su od meda samotoka’ (Ps 19, 11) i one su ‘svjetlo stazi našoj’ (Ps 119, 105). Zato su biskupi sa sinode uputili Poruku i ‘žarki poziv približiti se Bibliji’ srcem i dušom djeteta što prelistava i čita Očevo pismo, i pamti njegove riječi i upute. A sveti je Jeronim govorio kako ‘ne poznavati Sveto Pismo znači ne poznavati Krista’.

2. Svojom Porukom biskupi nas pozivaju na ‘duhovno hodočašće u četiri slijeda’ gdje svaki slijed odgovara jednom izrazu Riječi Božje. Prvi je vezana uz glas, Objavu: ‘Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše otcima po prorocima’ (Heb 1, 1). Drugi je vezan uz lik, uz Riječ koja se utjelovila i u Isusu Kristu objavila: ‘Konačno u ove dane progovori nam u Sinu’ (Heb 1, 2), u Riječi koja ‘tijelom postade’ (Iv 1, 14) i ušatori se među nama. No, Riječ Božja se i udomila, a njezin je dom Crkva, kao ‘produljeno Isusovo utjelovljenje’: ‘Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta’ (Mt 28, 20). Konačno, četvrti slijed Riječi obilježen je putovanjem i poslanjem: ‘Pođite i učinite mojim učenicima sve narode’ (Mt 28, 19). Poruka nas tako vodi od vječne i beskonačne Riječi do naših kuća, domova i gradova.

Božja je Riječ djelotvorna i spasenjska. Po njoj je stvoren svijet i ona je trajni pratitelj ljudskih zbivanja. ‘Čuo sam plač svoga naroda i odlučio sam ga osloboditi iz ropstva egipatskoga’ (Izl 3, 8). Zato je Biblija povijesno svjedočanstvo objavljene Riječi. A Ivanov tekst iz Proslova nije samo pjesnički izričaj, nego središte naše vjere. Riječ Božja je iz nepristupačnih visina došla u naš ograničeni prostor i vrijeme. Stoga na Božić, kad u Vjerovanju izgovaramo i ‘Riječ tijelom postade’, padamo na koljena pred tim otajstvom od vijeka skrivenim, a sada očitovanim. Bog je, naime, uzeo obličje čovjeka pa mu se možemo približiti. Stvarni i smrtni čovjek istodobno je i Bog besmrtni, koji je našao svoj dom u Crkvi, a ona je ‘čuvarica koja tumači riječi Božje’ (DV 12). Prema izvješću sv. Luke svi oni koji su prihvatili Riječ ‘bili su postojani u apostolskom nauku, zajedništvu, lomljenju kruha i u molitvama’ (Dj 2, 42).

3. Riječ Božja koja ‘dolazi sa Siona i iz Jeruzalema’ (Iz 2, 3) upućuje se ulicama svijeta kako bi se susrela s ljudima koji hodočaste zemljom i traže istinu, pravdu i mir. Tako se, eto, po trgovima i ulicama naših sekulariziranih naselja još uvijek osjeća ‘skriveni lahor Duha i sjeme nade’, poput treptaja i iščekivanja. Zornice i molitveni tekstovi tijekom došašća o tomu jasno govore. ‘Isklijat će će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbiti iz njegova korijena’ (Iz 11, 1). Dođi, oslobodi nas, Gospodine Bože silni. Razvedri lice svoje i spasi nas! ‘Rosite nebesa odozgor i oblaci, dadždite pravednošću. Neka se rastvori zemlja da procvjeta spasenje’ (Iz 45, 8). Istina, ponekad se osjećamo obeshrabreni jer nam se čini kao da su zavladali nevjera i ravnodušnost i kao da zlo pobjeđuje dobro. K tomu se stječe dojam kao da buka iz ‘Babilona nadjačava molitveni duh Jeruzalema’ i želi Božju Riječ ušutkati, ili je ukloniti iz domova i gradova, škola i institucija, kao što su nedavno u španjolskom gradu Valladolidu učinili s križevima.

Ovdje mi se čini prikladnim upitati kako se odnosimo prema Božjoj Riječi, prema Svetom Pismu? Imamo li u svojim domovima tu svetu knjigu? Sjetimo li se u prigodi nekih važnih događaja kupiti Bibliju i pokloniti je kao dar? Ako u kući imamo Sveto Pismo, gdje se ono nalazi? Čitamo li tekstove Očeva pisma, ili se po toj knjizi prašina skuplja? Možemo li pronaći neko vidno mjesto u svome domu gdje ćemo držati Bibliju kao svoje kućno svetohranište? Naime, kršćanska je predaja usporedbu ‘Riječi koja postaje čovjekom’ koristila i za Riječ koja ‘postaje knjigom’. Upravo onako kako je snagom Duha Svetoga ‘Bog ušao u krilo Djevice i čovjekom postao’, slično se ‘uobličuje i u Pismu’, snagom istoga Duha koji je govorio po prorocima. Stoga, s pravom možemo reći kako je Biblija naše ‘kućno svetohranište’ iz kojeg se hranimo i kojemu iskazujemo dužnu počast.

4. Budući da je Biblija knjiga opće kulture s puno ljudskih i odgojnih poticaja, valjalo bi sve učiniti da je ne ‘pohranimo u arhive’ ili pak da ne postane suvišnim inventarom što će završiti u antikvarijatima. Njezinim riječima, što su ‘slađe od meda samotoka’ (Ps 19, 11) i pokazuju svjetlo na našim putovima (Ps 119, 105), valja omogućiti prostore očitovanja. Jer, riječi Svetoga Pisma ‘žive su i djelotvorne; prodiru u dušu i prosuđuje misli i namjere ljudskih srdaca’ (Heb 4, 12). I ne smiju biti ‘ušutkane’. Štoviše, treba iz svega glasa vikati i navješćivati to evanđelje koje je ‘materinjski jezik Europe’ (Goethe).

Dok vam, braćo i sestre, čestitam božićne blagdane, pozivam vas da se približite Bibliji odano, s poštovanjem i jednostavnošću djeteta što prelistava i čita Očevo pismo i u njemu prepoznaje i ‘svoj materinjski jezik’ kojim razgovaramo već trinaest stoljeća. Neka nam svetkovina utjelovljene Riječi Božje pomogne proniknuti u to veliko otajstvo Očeve ljubavi kako bismo bili i ostali postojani u apostolskom nauku, u zajedništvu, lomljenju kruha i u molitvama.

Čestit Božić i blagoslovljenu Novu 2009. godinu želi i pozdravlja vas,

Vaš biskup Želimir