Prije pet godina umrla Majka Terezija

Rim, (IKA) – Prije pet godina 5. rujna u Kalkuti, među svojim siromasima, umrla je Majka Terezija. Ona je uz taj grad vezala svoje ime i poslanje. “Mala olovka u Božjim rukama”, kako se nazivala, ostavila je u baštinu križ i krunicu istrošenu stalnom molitvom. Prije nego je umrla tražila je da joj skinu trošne sandale da može bosa u najvećoj poniznosti doći pred Gospodina. Njezina je duhovna baština velika, a nasljednici nisu samo oni koji su živjeli pokraj nje i dijelili isto poslanje. Njeni su baštinici svi ljudi, jer su pozvani prepoznati Kristovo lice u liku patnika na kalkutskoj periferiji i u srcu bogatih zapadnih metropola. Jednostavni “radni program” Majke Terezije bio je Isus Krist.
13. rujna 1997. godine Indija se zaustavila kako bi rekla hvala maloj katoličkoj albanskoj redovnici. Svi su pokleknuli pred njenim lijesom: hindusi, muslimani, kršćani i osobe koje ne ispovijedaju nikakvu vjeru. Indijski narod počastio ju je kao Mahatmu Gandhija. U ime Svetog Oca misu zadušnicu predvodio je kao papinski izaslanik, državni tajnik kardinal Angelo Sodano.

Što je izvanrednog učinila Majka Terezija? Poznat je njezin odgovor: “To što mi činimo, samo je kap u oceanu. No, ako to ne bi činili, ocean bi imao jednu kap manje”. Jednom je drugom prigodom rekla: “Nisam učinila ništa posebno, samo sam slijedila savjet svoje majke, koja mi je rekla: Stisni Božju ruku i nikad je ne puštaj’”. Na blagdan Marijina uznesenja 2001. završen je u Kalkuti biskupijski dio procesa, koji je započeo 26. srpnja 1999. Sada se nastavlja proces za proglašenje Majke Terezije blaženom.
Danas obitelj Majke Terezije ima 4.500 članova i 700 raznih ustanova u 127 zemalja. Vrhovna poglavarica Kongregacije Misionarki ljubavi, koju je Majka Terezija osnovala 7. listopada 1950., od 13. ožujka 1997. je sestra Nirmala Joshiu. Na pitanje što se promijenilo u ovih pet godina proživljenih bez Majke Terezije, sestra Nirmala je odgovorila da se ništa nije promijenilo, jer su siromasi stalno među njima, a Majka Terezija ostavila ih je samo fizički. “Mi radimo dalje ono što nas je učila svojim primjerom”, rekla je i dodala kako služe siromasima u kojima vide Isusa. Njemu služe u siromasima i klanjaju mu se u Euharistiji. Tako su kontemplativke u radu.
Nakon smrti Majke Terezije, Kongregacija je doživjela iskustvo mučeništva. Šest je redovnica ubijeno 1998. u Jemenu i 1999. u Siera Leoneu. Sestra Nirmala je njihovo mučeništvo nazvala milošću i dodala kako je Majka Terezija molila dar mučeništva kako bi mogla sve dati Crkvi. To je dokaz da prati i podržava njihove korake. Šest ubijenih sestara trpilo je glad, žeđ, umor, bolest i porugu te prijetnju smrću. No, nisu se bojale. One koje su se spasile, branile su ubojice svojih sestara, govoreći kako je Isus rekao da treba oprostiti sedamdeset sedam puta. Svjedočanstvo Majke Terezije i njezine zajednice nije izvan stvarnosti i ozbiljno zadire u kršćansku svakodnevnicu. Njeno je djelo usredotočeno na bitno, na činjenicu da Božja istina u ljubavi nadilazi ljudsku slabost, ljubav proživljena do kraja, oslanjajući se na Boga, pouzdajući se u njega i predajući se njegovim rukama. Njen bijeli sari, obrubljen plavom bojom i dalje je znak na cestama svijeta, znak ljubavi proživljene u Kristovo ime. Osmijeh i šutnja prate rad njenih redovnica. Majka Terezija je znala reći: “Plod šutnje je molitva, a plod molitve vjera. Plod vjere je ljubav, a plod ljubavi služenje. Plod služenja je mir. Znala je moliti: Gopodine, učini nas dostojnima služiti siromasima”.