Zagreb, (IKA) – Drugoga dana 50. teološko-pastoralnog tjedna koji se na temu “Identitet svećenika danas: očekivanja i pastoralna zbilja” održava u Međubiskupijskom sjemeništu na zagrebačkoj Šalati, u srijedu 27. siječnja, održana su dva izlaganja. Govoreći o “Prezbiterovu identitetu i katehetskom ministeriju”, dr. Alojzije Hoblaj uvodno je istaknuo kako se prezbiterov identitet, dijelom, implicite nalazi u katehetskom ministeriju. Postoji dakle uzajamna upućenost prezbiterova identiteta i identiteta kateheze, tako da se ta dva identiteta međusobno otkrivaju i produbljuju.
Prezbiter je znak, a njegov je identitet Krist, koji ga je pozvao i koji po sakramentu reda uzlazi u njegov život, stoga se prezbiter s Kristom identificira kako na razini života tako i na razini djelovanja. Pojašnjavajući teološko-katehetsko razumijevanje prezbiterova identiteta, predavač je uputio na ključan učiteljski/teološki izričaj da se svećenički život i djelovanje nalazi “in persona Christi Capitis”, tom funkcijom se ukazuje na činjenicu da je kristološka dimenzija prezbiterova identiteta nerazdruživa od eklezijalne dimenzije. Što znači da se identitet svećenika bistri upravo polazeći od identiteta Crkve. Prezbiter je stoga živeći i djelujući “in persona Christi Capitis” nužno upućen na “ministerium Verbi”, od kojeg nastaje i živi svaka župa, rekao je dr. Hoblaj, te istaknuo kako se iz prezbiterova kristološko-eklezijalnog identiteta, u okviru posluživanja riječi logički prelazi na identitet kateheze, koji se temelji na jednom od oblika posluživanja riječi, čiji je osnovni cilj zrelost u vjeri pojedinaca i crkvene/župne zajednice. Stoga se “ognjište” identiteta kateheze nalazi u župi. Na kraju je dr. Hoblaj upozorio na važnost katehetskog ministerija, te istaknuo kako se njega ne bi ni u idealnim katehetskim prilikama župe župnik nikada smio odreći, jer on zauzima prvenstveno mjesto u njegovoj pastoralnoj službi.

O temi “Svećenička duhovnost – integralni čimbenik svećeničkog identiteta” govorio je dr. Mijo Nikić, DI. U uvodu je istaknuo važnost duhovnosti u sklopu cjelokupnog identiteta osobe koja djeluje na tjelesnoj, psihičkoj, društvenoj te duhovnoj razini. U identitet svećenika uključeno je najprije ono biti čovjek, zatim biti pozvan, posvećen i poslan od Boga u Crkvi, koja podjeljuje sakrament svećeničkog reda. Svećenički identitet je tako obilježen Kristom da se može reći da on u svojem apostolatu djeluje in persona Christi. U nastavku predavanja dr. Nikić istaknuo je važnost svijesti o sakramentima. Sakrament pomirenja treba sam svećenik prakticirati prije svojih penitenata. Euharistija je izvor i vrhunac crkvenoga i duhovnoga života. Slaviti euharistiju, uprisutnjavati Isusa Krista u ovome svijetu preko kruha i vina snagom Duha Svetoga, najveći je znak dostojanstva svećenika i najuzvišeniji poziv i poslanje njegove duhovnosti. Po sakramentu svetog reda pozvani koji se odazvao postaje posvećen, da bi mogao biti poslan i ovlašten djelovati snagom Božjom, da u sili Duha Svetoga nastavlja Kristovo djelo spasenja.
Govoreći o svećeničkoj duhovnosti, dr. Nikić istaknuo je kako se ona hrani riječju Božjom i molitvom. Posebno je istaknuo važnost molitve, te upozorio kako je svećenik koji ne moli neučinkovit, pa i opasan za Crkvu.
Na kraju izlaganja istaknuo je kako se od svećenika ne očekuje da bude stručnjak u gradnji, ekonomiji, politici, već da bude stručnjak u duhovnome životu. U tom je duhu istaknuo primjere svetog Ivana-Marie Vianneya i blaženog Alojzija Stepinca. Sveti arški župnik nije se odlikovao u učenosti, nego jednostavnošću i svetošću života. Ne možemo svi biti natprosječno učeni i intelektualno superiorni, to nije ni potrebno. Bogu su daleko draži i za Njegovo Kraljevstvo korisniji oni koji hoće biti maleni, jednostavni, koji se ne uzdaju u svoje sile, nego u snagu milosti Kristove. Drugi primjer silne moći svećeničke duhovnosti je Alojzije Stepinac, čovjek Božji, čovjek Crkve, pravi učenik Isusa Krista. Bio je spreman provesti više godina na robiji, nego da Crkvu u Hrvata odijeli od rimskog pape. Kardinal Stepinac živi je primjer hrabrosti, stabilnosti i nepodvojenosti srca koje je prianjalo uz Krista. Jadan je svećenik koji ima podijeljeno srce. Stepinac nas poučava i potiče na beskompromisnu borbu kad su u pitanju vječne vrednote, i naša pripadnost Kristu, zaključio je na kraju Nikić.