Rijeka, 26. 2. 2000. (IKA) – U povodu slučajeva, prije svega u Skradu, Rijeci i Jelenju, kada su pojedini župnici uskratili crkveni sprovod pokojnicima, a o čemu su pisali pojedini mediji, prije svega riječki “Novi list” i zagrebački “Večernji list”, Priopćenjem za javnost obratio se Nadbiskupski ordinarijat u Rijeci. U Priopćenju, naslovljenom “Kome pripada crkveni sprovod”, pojašnjavaju se razlozi za obavljanje ili neobavljanja crkvenoga sprovoda, pri čemu se osobito ističe svijest građana koju bi oni, ukoliko su vjernici, trebali imati.
“Crkveni sprovod je za nas vjernike u prvom redu vjerski čin; čin koji vrše i mogu tražiti samo vjernici. Prema tome crkveni sprovod u Katoličkoj crkvi ne može imati onaj koji u životu nije pokazivao znakove vjere. A to su među ostalim: 1. Krštenje u katoličkoj Crkvi i ostali sakramenti koje je dotični trebao u životu primati; 2. Sudjelovanje na vjerskim sastancima kao što je nedjeljna sveta misa; 3. Veza s vlastitom župnom zajednicom u najmanju ruku tako da je primao svećenika u posjet vlastitoj obitelji i tražio blagoslov Crkve; 4. Da je sudjelovao, prema vlastitim mogućnostima, u njezinim materijalnim potrebama i slično”, kaže se u Priopćenju Nadbiskupskog ordinarijata u Rijeci. Nadalje, “onaj koji to za svoga života nije prakticirao i koji zbog toga ni na kraju svoga života nije pokazivao znakove kajanja, tj. nije osjećao potrebnim ni da na kraju svoga života pozove svećenika k sebi te zatraži svete sakramente, pokazao je da u pravoj katoličkoj vjeri nije ni umro. I zato moramo zaključiti da mu nije bilo stalo ni do toga da mu katolički svećenik vodi sprovod. Taj njegov stav, kao izraz njegove posljednje volje, trebamo poštivati”. Pripominjući kako sud o tim znakovima vjere donosi mjesni župnik, u Priopćenju se ipak navodi kako bi, ukoliko netko zaključi da župnik nije donio pravičan sud, tek tada trebalo zatražiti “intervenciju i više crkvene vlasti”. Na građanskom pogrebu, kojega treba razlikovati od onoga crkvenoga može “nošen humanim pijetetom, iz prijateljskih, rodbinskih i drugih razloga, sudjelovati svaki građanin pa i onaj koji je vjernik; pri čemu se ne može isključiti ni svećenika. Ali on kod takvog pogreba ne može vršiti vjerski obred, koji, kako rekosmo, pripada samo onome koji je umro kao vjernik”, kaže se na kraju Priopćenja Nadbiskupskog ordinarijata upućenog javnosti 25. veljače.