Budi dio naše mreže
Izbornik

Priopćenje s Izvanrednog zasjedanja HBK

Priopćenje s Izvanrednog zasjedanja HBK

U Zagrebu je u utorak 2. ožujka pod predsjedanjem predsjednika HBK zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića održano jednodnevno Izvanredno zasjedanje Hrvatske biskupske konferencije. Donosimo u cijelosti Priopćenje Tiskovnog ureda HBK.

Pod predsjedanjem nadbiskupa Josipa Bozanića, u prostorijama Nadbiskupskog dvora u Zagrebu, održano je 2. ožujka jednodnevno izvanredno zasjedanje Hrvatske biskupske konferencije. Zasjedanju, koje je započelo u 10 sati, uz hrvatske biskupe nazočan je bio i apostolski nuncij u Republici Hvatskoj mons. Giulio Einaudi.
Glavna tema izvanrednog zasjedanja HBK bile su posljednje pripreme Hrvatske biskupske konferencije za posjet Svetom Ocu “Ad limina apostolorum”. Biskupi su detaljno utvrdili program susreta sa Svetim Ocem, posjeta kongregacijama i drugim vatikanskim institucijama.
Na ovom zasjedanju biskupi su razgovarali i o crkvenim medijima. Budući da je varaždinski biskup mons. Marko Culej zamolio da ga se razriješi dužnosti predsjednika Odbora HBK za “sredstva društvenog priopćavanja”, biskupi su na tu dužnost izabrali pomoćnog biskupa zagrebačkog mons. Vladu Košića.
Varaždinski biskup mons. Marko Culej izvijestio je biskupe o inicijativama Odbora HBK za “Veliki jubilej 2000. godine” u godini Boga Oca. Pripreme i konkretne inicijative tog Odbora bit će opširnija tema sljedećeg plenarnog zasjedanja HBK, koje će biti održano od 13. do 15. travnja ove godine.
Biskupi su također odobrili dokument Komisije HBK “Justitia et pax” pod naslovom: “Kako zaustaviti širenje droge u Hrvatskoj”, koji će javnosti biti predstavljen 3. ožujka 1999. godine.

Dokument Komisije HBK “Justitia et pax”

Komisija Hrvatske biskupske konferencije “Justitia et Pax” objavila je Dokument “Kako zaustaviti širenje droge u Hrvatskoj?”, koje je izrađeno u suradnji s Centrom za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK, a potpisao ga je predsjednik Komisije porečko-pulski biskup Ivan Milovan. Dokument, prvi takve vrste, javnosti je predstavljen na tiskovnoj konferenciji u prostorijama Centra HBK za promicanje socijalnog nauka Crkve u Zagrebu u srijedu 3. ožujka. Predstavili su ga biskup Milovan te pročelnik Centra za socijalni nauk Crkve dr. Stjepan Baloban. O dokumentu je govorio i tajnik Komisije HBK “Justitia et pax” prof. dr. Josip Grbac. Tim se dokumentom, kako je na početku predstavljanja istaknuo biskup Milovan, želi potaknuti traženje žurnih i neodgodivih rješenja glede zabrinjavajuće pojave sve većeg širenja droga.

KAKO ZAUSTAVITI ŠIRENJE DROGE U HRVATSKOJ?

Komisija HBK “Justitia et pax” u suradnji s “Centrom za promicanje socijalnoga nauka Crkve” HBK potaknuta zabrinjavajućim pojavama koje ugrožavaju život i budućnost suvremene djece i mladeži u našem društvu, osobito pogubnim povećanjem zloporabe droge, ovim dokumentom želi potaknuti traženje hitnih i neodgodivih rješenja.
Obraćamo se posebno odgovornim društveno-političkim čimbenicima u Republici Hrvatskoj da u okviru svojih dužnosti i kompetencija poduzmu odgovarajuće mjere za poboljšanje društvenih okolnosti na dobrobit djece i mladeži, a time i dobrobit budućnosti našega društva.
Tri čimbenika u ovom trenutku zahtijevaju posebnu pozornost: odgoj i obrazovanje, omogućavanje odgovarajućih uvjeta za provođenje slobodnog vremena i kao najurgentniji problem – opasnost ovisnosti.

a) Odgoj i obrazovanje
Odgojno-obrazovni sustav Republike Hrvatske obuhvaća oko 950.000 polaznika (od predškolske do visokoškolske dobi), više od 3.500 odgojno-obrazovnih ustanova te približno 75.000 zaposlenih djelatnika.
Opće je poznata činjenica da u odgojno-obrazovnim ustanovama: dječjim vrtićima, osnovnim školama i srednjoškolskim ustanovama, zadnjih godina rade i odgojitelji, učitelji i nastavnici koji nemaju odgovarajuću stručnu i pedagošku spremu za obavljanje svojih poslova. Time se neposredno dovodi u pitanje kvalitetno izvođenje odgojno-obrazovnih programa i postizanje željenih odgojnih i obrazovnih rezultata.
Posebno je uočljivo osjetljivo pitanje stručnih suradnika u odgojno-obrazovnim ustanovama. Kao stručni suradnici u školama, prema važećim zakonima, predviđeni su pedagozi, psiholozi, defektolozi, zdravstveni i socijalni radnici i knjižničari. U školama je premalo pedagoga, psihologa i defektologa koji bi učenicima mogli pružiti sve što im je potrebno u suvremenom načinu života i posebno u ovome poratnom vremenu, opterećenom mnogim teškoćama i nedostacima koji na izrazit način pogađaju djecu i mladež.
Zdravstveni i socijalni radnici, redovito, nisu uključeni u redoviti rad škole, što se može nadomjestiti odgovarajućim funkcioniranjem zdravstvenih i socijalnih službi. Čini se da je u školama, zbog materijalne oskudice i nedovoljne motiviranosti učitelja, premalo individualnog rada s učenicima koji je temelj svakoga uspješnog odgoja i izobrazbe. Nužno je potrebna i tijesna, individualna suradnja prosvjetnih djelatnika i stručnih suradnika sa svim roditeljima, posebno s onim roditeljima koji ne izvršavaju svoje roditeljske dužnosti.
Potičemo odgovorne da osiguraju uvjete za razvoj dodatne i dopunske nastave, kao i za slobodne aktivnosti. U svezi s tim smatramo da bi bilo nužno omogućiti učenicima da se u većoj mjeri koriste školskim prostorima i programima i izvan održavanja redovite nastave, dakako uz odgovarajuću skrb i potporu prosvjetnih djelatnika i stručnih suradnika. U takvim prilikama pretpostavljamo kod učitelja, nastavnika i stručnih suradnika dobru volju i nužno potreban entuzijazam, no istodobno držimo da je njihov rad i u ovom segmentu potrebno bolje vrednovati i u društvenom i u materijalnom smislu.
Pozivamo zakonite predstavnike učitelja i profesora da se, osim opravdanih zahtjeva za boljim materijalnim položajem nastavnika, više i jasnije zauzimaju za upravo navedene potrebe odgojno-obrazovnog sustava Republike Hrvatske.
Stavljajući ovdje naglasak na efikasnije funkcioniranje školskog sustava, nikako ne smijemo zaboraviti naglasiti prvotnu i nezamjenjivu ulogu roditelja i obitelji u odgoju djece i mladih. Školski sustav ne može nikada zamijeniti obitelj.

b) Organizacija slobodnoga vremena
U današnjem vremenu sve se više uočava velik nedostatak u osmišljavanju slobodnoga vremena djece i mladeži u Hrvatskoj. Riječ je o ponudama organiziranoga slobodnog vremena u izvannastavnim aktivnostima škole i izvanškolskim aktivnostima u organizaciji kulturnih, športskih, umjetničkih i drugih ustanova, vjerskih zajednica i udruga građana. Izvannastavne aktivnosti u školi i izvanškolske aktivnosti, primjerene dobi, mogućnostima i sklonostima djece i mladeži, stvaraju zdravo ozračje, što je prvi korak u prevenciji neprihvatljivih oblika ponašanja i bolesti ovisnosti.
Nažalost, sve je manje izvannastavnih aktivnosti u školi kojima bi bilo kreativno ispunjeno slobodno vrijeme. Za održavanje takvih aktivnosti potrebna su materijalna sredstva koja nedostaju. Ove pojave zabrinjavaju: športske dvorane, koje bi trebale cjelodnevno biti otvorene za djecu i mladež, zbog novca se često iznajmljuju rekreativcima; nema dovoljno športskih terena; osjeća se velik nedostatak prostorija za mladež u kojima bi se mogli nesmetano okupljati i provoditi slobodno vrijeme. U nedostatku takvih prostorija mladima preostaju kao moguća mjesta okupljanja kafići i diskoklubovi.
Zadaća je cijeloga društva, a posebno struktura vlasti, da na razini države, županija, gradova i općina neodložno stvaraju potrebne uvjete i osiguraju materijalna sredstva kako bi se u društvu poticali i nudili poticajni i pozitivni sadržaji za djecu i mladež.
U skladu s tim prijeko je potrebno: osigurati dostatna materijalna sredstva za izvannastavne aktivnosti u školi i izvanškolske aktivnosti djece i mladeži; osigurati punu zaštitu djece i mladeži; uskladiti radno vrijeme ugostiteljskih objekata (kafića i diskoklubova) namijenjenih zabavi djece i mladeži s vremenom odvijanja javnog života i javnog prometa; osigurati djeci i mladeži kvalitetnije i primjerenije televizijske programe, videoprograme i filmske programe; stvoriti pretpostavke da djeca i mladež mogu svoj školski prostor koristiti za raznovrsne slobodne aktivnosti.

c) Žrtve ovisnosti
Djeca i mladež su u Hrvatskoj sve više žrtve ovisnosti droge. To je jedan od najurgentnijih problema u novome hrvatskom društvu koji je potrebno neodgodivo i odlučno primjereno rješavati. Droga je jedna od najtežih ovisnosti koju treba promatrati u sklopu drugih ovisnosti, posebno alkohola i pušenja.
Prema opće poznatim činjenicama i u razgovoru s mladima slijedi da se u Hrvatskoj lako dolazi do droge: opojna droga može se nabaviti posvuda, na ulici, u kafićima ili ispred njih, u diskoklubovima, čak u školama ili ispred njih. Droga sve više postaje sastavnim dijelom zabava, “tuluma” mladih. S eksperimentiranjem i ozbiljnim uzimanjem droge počinje se sve češće i sve ranije. Teško je doći do točnih podataka o broju onih koji uzimaju drogu. Već su postojeći dostupni podaci zastrašujući. Nedavno je iznesen podatak da je u Hrvatskoj 20 posto adolescenata poslije 16. godine barem jednom kušalo drogu, a svake se godine u raznim centrima u našoj zemlji prvi put liječi oko 1.000 novih ovisnika. Drži se da je više od 100.000 osoba u Hrvatskoj jednom u životu probalo drogu. Prema podacima “Komisije Vlade RH za suzbijanje zloporabe droge”, godine 1997. registrirano je 1.117 novih ovisnika o drogi. Ima onih koji uzimaju jeftinije droge i onih koji uzimaju skuplje droge. A sve kreće od alkohola, jer ga uzimaju jedni i drugi. Nameće se pitanje: Koliko su hrvatski građani stvarno upoznati sa sve većom opasnošću širenja droge među djecom i mladeži? Posvećuju li mediji dovoljno vremena i prostora toj trenutno najvećoj opasnosti u novome hrvatskom društvu? Doživljava li suvremeno hrvatsko društvo zloporabu droge svojim problemom ili je to problem tek neke obitelji u kojoj jedno ili više djece uzima drogu? Što mogu učiniti roditelji djece i mladih koji znaju da se nedaleko od njihove kuće ili možda i u istom ulazu u zgradu “dila” droga? Možda poznaju čovjeka i ljude koji to čine, a ne mogu si pomoći? Čine li zakonodavna, izvršna i sudska vlast kao i svi drugi važni čimbenici u hrvatskom društvu dovoljno na suzbijanju zloporabe droge?
U suzbijanju zloporabe droge treba djelovati cjelovito i sustavno: odgojno, preventivno, što uključuje i liječenje onih koji uzimaju drogu, te represivno prema onima koji raspačavaju opojnu drogu i prema onima koji na druge načine, čineći kriminalna djela, stoje iza širenja droge. Stoga pozdravljamo i podržavamo postojeće inicijative u borbi protiv ovisnosti, djelatne na našem području.
Odgojni i preventivni oblik veoma su široki i obuhvaćaju vrlo složenu društvenu intervenciju, od uloge roditelja, obitelji, škole, vjerskih zajednica do “Centara za sprečavanje i liječenje ovisnosti” i nevladinih organizacija u kojima se liječe ovisnici o drogi.
Represivni oblik odnosi se na progon kriminala vezanog uz zloporabu opojnih droga. U ovome je trenutku veoma važno upozoriti na opasnost organiziranog širenja droge u Hrvatskoj, na one koji iz drugog plana djeluju i imaju od toga materijalnu korist. U svijetu je u širenju opojnih droga poznata “sprega” moći, gospodarstva, politike, vlasti, pa se nameće pitanje je li se mlado hrvatsko društvo spremno suočiti i s mogućnošću takvih pojava u Hrvatskoj. Očekuje se veća efikasnost zakonodavne, izvršne i sudske vlasti kao i snažnija potpora javnoga mnijenja u suzbijanju zloporabe droge.
Prema statističkim podacima pravosudnih tijela, posljednjih godina kontinuirano raste kriminalitet vezan za zloporabu opojnih droga svih dobnih skupina, pa tako i maloljetnih osoba. Međutim, kaznena je politika za tu vrstu kaznenih djela vrlo blaga. Zatvorske su kazne i za najteže slučajeve (organizatore i preprodavače) iznimno blage, pa i onda kada se radi o znatnim količinama opojne droge.
U Hrvatskoj ne postoji zakon koji bi u cijelosti regulirao zakonsku problematiku mladih. Skrb o mladima regulirana je raznim zakonima i povjerena raznim ministarstvima u Vladi. Slično je i sa suzbijanjem zloporabe droge. U proljeće 1997. godine izrađen je “Nacrt prijedloga Zakona o sprečavanju neovlaštene uporabe opojnih droga” koji još uvijek Vlada nije prihvatila. Donošenje toga zakona usko je povezano s načinom organiziranja Državnoga zavoda i županijskih centara za prevenciju i izvan bolničko liječenje ovisnika. Opravdano je pitanje zašto se odugovlači s donošenjem toga zakona i osnivanjem dovoljnog broja centara za sprečavanje i liječenje ovisnosti. Je li problem samo u financijskim sredstvima koja bi bila za to određena ili postoji i problem u sukobu nadležnosti nekih ministarstava!?

S obzirom na zabrinjavajuće činjenično stanje držimo neodložnim učiniti ovo:
– Hitno donijeti “Zakon o sprečavanju neovlaštene uporabe opojnih droga” te u skladu sa zakonom organizirati centre za liječenje i prevenciju ovisnosti i ustrojiti savjetovališta.
– Potrebno je što prije donijeti zakon kojim bi se, s jedne strane, regulirale obveze pojedinih ministarstava u organizaciji slobodnog vremena mladeži i, s druge strane, tim bi se zakonom reguliralo radno vrijeme diskoklubova i uopće javnih mjesta na kojima se zadržavaju mladi. Takve zakone imaju i druge europske zemlje, pa bi to trebala učiniti i Republika Hrvatska.
– U interesu djece i mladeži hitno je postrožiti kaznenu politiku u odnosu na organizatore preprodaje i preprodavače opojnih droga. U protivnom će Republika Hrvatska sa svojom blagom kaznenom politikom postati i ostati osobito pogodno područje za preprodaju i transfer opojnih droga.
– Godine 1994. ustrojena je Komisija Vlade Republike Hrvatske za suzbijanje zloporabe droge koja je dužna dvaput godišnje podnijeti Hrvatskomu državnom saboru izvješće o provedbi Nacionalne strategije za suzbijanje bolesti ovisnosti. Reagira li Hrvatski državni sabor primjereno na ta izvješća?
– Djeca i mladež sa svojim problemima, posebno s obzirom na ovisnosti sa štetnim posljedicama za cjelokupno društvo, trebaju postati predmetom stvarne i ozbiljne rasprave, kako u tijelima izvršne vlasti tako i u najvišem državnom tijelu Republike Hrvatske, u Hrvatskome državnom saboru koji trebaju pokazati postoji li politička volja da se u Hrvatskoj počnu ozbiljno rješavati brojni problemi mladeži, posebno oni vezani uz širenje droge.