PRIOPĆENJE ZA JAVNOST S KATEHETSKOGA STRUČNOG SKUPA O PLANU I PROGRAMU ŽUPNE KATEHEZE

Zagreb, 26. 4. 1999. (IKA) – U Zagrebu je 25. travnja objavljeno priopćenje za javnost sa stručnoga katehetskog skupa o Planu i programu župne kateheze koji su Nacionalni katehetski ured Hrvatske biskupske konferencije i biskupijski katehetski uredi priredili 23. i 24. travnja u dvorani “Vijenac” nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu. Na skupu, koji je otvorio biskup đakovački i srijemski, predstojnik Vijeća za katehizaciju HBK Marin Srakić, sudjelovalo je osamdesetak pastoralnih djelatnika. Skup je uveo u rad predstojnik Nacionalnoga katehetskog ureda HBK dr. Milan Šimunović, a pismima i brzojavima pozdravili zagrebački nadbiskup i predsjednik HBK Josip Bozanić, nadbiskup zadarski u miru Marijan Oblak, šibenski biskup Ante Ivas, porečko-pulski biskup Ivan Milovan i krčki biskup Valter Župan.
Na kraju skupa koordinator Plana i programa župne kateheze Milan Šimunović i Bernardin Škunca predstavili su okvirni nacrt iz 1991. godine, kao polazište za izradu novog Plana i programa. Osnovana je skupina od 15 članova u koju su ušli profesori pastoralne teologije i katehetike, župnici i župni katehete, a zadatak im je da do Katehetske ljetne škole izrade cjelovit plan i program za župsku katehezu djece, mladih, odraslih i ostalih skupina. U priopćenju za javnost, koje su potpisali predsjednik Nacionalnoga katehetskog ureda dr. Milan Šimunović i viši savjetnik Matija Stepinac, ističe se sedam zaključnih točaka.
Između ostaloga je utvrđeno da je ulaskom vjeronauka u školu župna kateheza ne samo došla u drugi plan, nego je u nekim župama praktički nestala. Obitelj, župa i škola tri su osnovna čimbenika na kojima počiva cjelovitost odgoja u vjeri. Zbog toga je nužno ustrajati na njihovoj komplementarnosti. Budući da je župna zajednica prvi protagonist u organizaciji kateheze, odnosno uvođenja u vjeru, nužan je zaokret iz situacije župe kao pasivnog objekta u stanje aktivnog subjekta. Uz župnika, zadaća pastoralnog vijeća je da traže i odgajaju župne suradnike, odnosno katehete koji će se uključiti u sve oblike evangelizacije S tim u vezi potrebno je prirediti i “škole” za katehetske animatore, kako sav teret katehizacije ne bi spadao na župnika. Posebnost župne kateheze je i u bogoslužju Crkve, koje u sebi nosi najdublje temelje. Stoga je nedjelja temeljni nositelj župne kateheze. Zbog toga treba raditi na modelima župne kateheze, koji će prvenstveno uzeti u obzir nedjeljno bogoslužje Crkve. Bitno je da se pastoralni djelatnici više osposobe za stvaralački pristup, te je u tom smislu velika odgovornost na crkvenim učilištima, koja bi trebala biti u većem dosluhu s pastoralnom praksom, počevši od osluškivanja župnika i potreba ljudi na koje oni mogu najbolje ukazati, do odgovarajuće pripreme studenata za suvremeno pastoralno djelovanje. Pokazalo se da velik dio pastoralnih djelatnika nije dovoljno obaviješten o svemu što u našoj Crkvi postoji, kad je riječ o prikladnoj građi ili modelima katehizacije. Ta činjenica govori u prilog potrebi izdavanja “Katehetskog glasnika”, koji uskoro namjerava pokrenuti Nacionalni katehetski ured. (Priopćenje objavljujemo u cijelosti u rubrici “Dokumenti”)
U tijeku skupa sudionici su odgovarali i na pitanja novinara. Tako je na novinarsko pitanje kako zamišlja župnu katehezu trećeg tisućljeća, dr. Šimunović odgovorio: “Zamišljam je više kao djelo Crkve, odnosno župne zajednice. Uvriježila se praksa da je to zadatak župnika, vjeroučitelja, ili suradnika, međutim cijela kršćanska zajednica – počevši od pastoralnog vijeća do suradnika – mora se pitati o projektu odgoja vjere. To znači kako se uvode novi članovi u župnu zajednicu, u koju župnu zajednicu, da li ta župna zajednica privlači, pruža mogućnost djelovanja djece, mladih. Obnovljena će župa sigurno imati drugačiju katehezu. Ako se bude radilo u tom smjeru, vjerujem da onda neće biti osipanja koja su na djelu”.
Na pitanje s kojim se problemima konkretno susreće u župnoj katehezi u svojoj župi u Solinu, don Vinko Sanader je odgovorio: “Problemi za cijelu Crkvu u Hrvata su prvenstveno izuzetno veliki broj polaznika školskog vjeronauka koji su istodobno polaznici i župnog vjeronauka. Školski vjeronauk u novim uvjetima hrvatske države ‘proizveo’ je puno veći broj polaznika župne kateheze, što prije nije bio slučaj. To je istodobno za nas, za Crkvu u Hrvata, jedan veliki plus i otežavajuća okolnost, jer nemamo dovoljno kadra… Župna kateheza ima i problem, u Solinu, ali i šire, u pomanjkanju prostora. Naime, ako se trenutno održava kateheza po određenoj dobi, a postoji samo jedna prostorija ili samo crkva, to je onda nemoguće. S druge strane, nema se dovoljno ni vremena. Udaljenost od crkve i župe mnogih djece i mladih je velika. Nemamo još uvijek na nivou Crkve u Hrvata konkretnog plana i programa. Možda programa ima, ali nema razrađenih tema. Tako da se i sami župnici nalaze u jednoj koliziji sa školskim vjeronaukom. Mnogima je on i preslika i za župnu katehezu, što djecu i mlade ne čini zadovoljnima… Vjerujem da će se s ovakvim organiziranjem stručnih skupova pa i po biskupijskim katehetskim uredima, te zauzimanjem svih pastoralnih djelatnika stanje uskoro poboljšati”.