Priopćenje za javnost u povodu reakcija u javnosti na dokument "Nedjelja radi čovjeka"

Dokument “Nedjelja radi čovjeka” u javnosti, tj. u medijima, nekim stranačkim priopćenjima i izjavama nekih sindikalnih predstavnika, redovito se komentira bez prethodnog upoznavanja sa sadržajima dokumenta i bez traženja komentara njegovih potpisnika. Medijski se prostor uglavnom prepušta negativnim reakcijama na dokument koji, iskrivljujući sam duh i slovo dokumenta, ideologiziraju i politiziraju ne samo dokument već i inicijativu koja mu je prethodila. U ovom se priopćenju želimo osvrnuti na neke od tih tendencija.

Priopćenje Hrvatske narodne stranke

U priopćenju Hrvatske narodne stranke (2. travnja 2004. godine) ističe se da nije na Crkvi “da se miješa u radno pravo, socijalnu politiku te da tumači liberalnu tržišnu politiku kao devijantnu ili ne”. Riječ je o površnom izričaju, koji se vjerojatno može pripisati nespretnosti glasnogovornika, što se u civiliziranom svijetu rješava uljudnom isprikom. Naime, Katolička crkva, prema Ustavu Republike Hrvatske (usp. čl. 40.), ima pravo na javno očitovanje vjere i iznošenje svojih stavova o pojedinim društvenim pitanjima u skladu sa socijalnim naukom Crkve. Osim toga, prema Programu suradnje Vlade RH i nevladinog neprofitnog sektora u Republici Hrvatskoj crkvene organizacije, kao dio društvenog sektora, izričito su pozvane na partnersku suradnju i to, među ostalim, pri donošenju novih ili pri izmjenama postojećih zakona (Nedjelja radi čovjeka, 29.).

Izjava v.d. predsjednice Saveza samostalnih sindikata Hrvatske

Gospođa Dejanović, v.d. predsjednice Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, predbacuje Crkvi da “rad nedjeljom preporučuje samo u prijeko potrebnim djelatnostima” te da zagovara nerad (usp. www.ssuth.hr/). Dokument niti određuje niti preporučuje, već se poziva na primjenu postojećeg Zakona o radu u kojem eksplicitno stoji da “radnik ima pravo na tjedni odmor nedjeljom… a ako je prijeko potrebno da radi nedjeljom…”, predviđene su mjere obeštećenja (čl. 38.). U dokumentu se ništa i nikome ne propisuje, niti zagovara nerad, već se poziva na raspravu oko postizanja maksimalnog konsenzusa u važnim društvenim pitanjima. Što se pak tiče poštivanja prava radnika u trgovinama, informacije o negativnim pojavama koje smo iznosili tijekom provođenja inicijative za uređivanje rada trgovina nedjeljom, dobili smo upravo od Sindikata trgovine. Bilo bi za očekivati međusindikalnu solidarnost i suradnju!

Osvrt na medijske komentare

“Crkva protiv rada kafića nedjeljom”. Dokument je u nekim medijima predstavljen kao nova inicijativa Crkve za zatvaranje kafića i ugostiteljskih objekata nedjeljom, čak i u turističkoj sezoni. Na temelju te, posve netočne tvrdnje, raspiruje se negativno raspoloženje među ugostiteljima i turističkim djelatnicima među kojima se provodi ankete o njihovu mišljenju o toj inicijativi Crkve, koju se ne može iščitati ni iz slova ni iz duha dokumenta.

“Križarski pohod Katoličke crkve protiv liberalizma”. Crkvi se prigovara da ovom inicijativom želi nametnuti “katolički radikalizam”, “rigidni katolicizam”, te da se njezine “fundamentalističke” organizacije bore protiv liberalizma. Ta se kritika uglavnom odnosi na prijedlog dokumenta da se zakonom točno odredi koji su poslovi i službe prijeko potrebni blagdanima i neradnim danima, dotično da se to određenje ne prepušta proizvoljnoj prosudbi pojedinih vladinih dužnosnika, a još manje poslodavaca (usp. br. 21. 32.). Autori dokumenta nisu, međutim, polazili od ideologije već od spoznaja o stanju hrvatskoga društva do kojih su došli provodeći akciju za uređenje rada nedjeljom (Nedjelja radi čovjeka, 2.-4.; 12.-17.). Taj je dio dokumenta nažalost u medijima jednostavno prešućen. Pitanje rada trgovina nedjeljom je gotovo jedini problem u hrvatskom društvu čije se rješenje proglašava antiliberalnim. Sanacija nelikvidnih banaka državnim intervencijama također nije u skladu s načelima liberalizma ali se o toj pojavi nije pisalo pod tim vidom. Očita je tendencija odvratiti pozornost javnosti od zbiljskog problema i cijelu problematiku svesti na iskonstruirani sukob Katoličke crkve i sekularne države. U tom smislu se Crkvi prigovara da ovom inicijativom ugrožava odvojenost Crkve i države.

“Ustavni sud usprotivio se Crkvi”. Očite su i tendencije da se cijela problematika uređenja rada trgovina nedjeljom svede na sukob Crkve i Ustavnog suda. Na taj se način kod javnosti stvara dojam da je sadašnji Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini zapravo crkveni zakon, društvu nametnut a njegovo ukidanje se želi predstaviti kao oslobođenje od “radikalnog katolicizma”. Zakon nije donijela Crkva već legalne institucije pravne države a podržala ga je i podržava većina građana. Svođenje problematike na sukob Crkve i Ustavnog suda ne samo da odvraća pozornost od zbiljskog problema (nezaštićenost radnika zbog slabosti zakonodavstva te osobito sustava nadzora i kontrole provođenja zakona, opća praksa nepoštivanja zakona u Hrvatskoj), već se nameće i nezdravi mentalitet načina rješavanja sukoba. Ne potiče se, naime, na traženje najboljeg mogućeg rješenja, već se unaprijed traži pobjednika i gubitnika i to među medijski iskonstruiranim suparnicima. Jedini pravi pobjednik ili gubitnik – radnik i društvo – gube se iz vida. Razumljivo je pak samo po sebi da svaku odluku Ustavnoga suda svi građani i sve ustanove ove države trebaju poštivati, ali se jednako tako podrazumijeva da se o svemu može raspravljati.

Msgr. Ivan Prenđa, nadbiskup, predsjednik Hrvatskog Caritasa, v. p.

Mr. Gordan Črpić, pročelnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve, v. p.

Fra Bože Vuleta, ravnatelj Franjevačkog instituta za kulturu mira, v. p.