Nakon zasjedanja Vijeća za obitelj Hrvatske biskupske konferencije, održanog 29. studenoga u prostorijama Tajništva HBK, pod predsjedanjem dubrovačkoga biskupa Želimira Puljića, 1. prosinca je objavljeno priopćenje za javnost koje prenosimo u cijelosti:

Ministar zdravstva dosadašnje i sadašnje vlade Republike Hrvatske prof. dr. Andrija Hebrang imenovao je u tijeku svojega prijašnjeg ministarskog mandata posebnu Komisiju za pripremu “Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece”. Ona je do kraja srpnja 1995. izradila paket od sljedeća 4 nacrta prijedloga zakona: 1. Nacrt prijedloga zakona o prekidu trudnoće, 2. Nacrt prijedloga zakona o oplodnji uz medicinsku pomoć, 3. Nacrt prijedloga zakona o doborovljnoj sterilizaciji i 4. Nacrt prijedloga zakona o zdravstvenim mjerama u planiranju obitelji.
Do sada je, osim rasprava na televiziji, šira javnost upoznata samo s tekstom “Nacrta prijedloga zakona o prekidu trudnoće” (IKA 3. 8. 1995, str. I-II), a o ostalim nacrtima tek kruži poneka nepotpuna i neslužbena informacija.
Također se neslužbeno doznaje da Komisija i dalje radi na podzakonskim pravilnicima, vjerojatno u uvjerenju Ministarstva da će prijedlozi zakona bez većih izmjena biti izglasani kao zakoni Hrvatskog sabora u novom sastavu.
Budući da problematika zahvaćena ovim prijedlozima zakona duboko zadire u područje kojim se bavi Vijeće za obitelj Hrvatske biskupske konferencije, to ovo Vijeće smatra svojom dužnošću iznijeti svoje mišljenje prema zasada raspoloživim uvidima i podacima, sa željom da pridonese izradbi takvih zakona koji će odgovarati istinskom dobru u životu hrvatskih obitelji. Ovo Vijeće poštuje i priznaje demokratski postupak u donošenju zakona, ali u isto vrijeme zna da neke temeljne ljudske vrednote kao što su vrijednost i dostojanstvo ljudskoga života, humani i etički temelji ženidbe i obitelji i sl. ne podliježu odluci većine u parlamentima nego ih treba vidjeti u širem civilizacijskom i vrijednosnom kontekstu, i to ne samo današnjem nego i onom koji očituje smjer i dinamiku njihova povijesnog razvoja. Iz takva cjelokupna pogleda onda jasno proizlaze neke temeljne zajedničke vrednote, a Katolička Crkva ima dvotisućljetno iskustvo u njihovu prepoznavanju i promicanju. To je osobito važno, ne samo za hrvatske katoličke obitelji, nego i za Republiku Hrvatsku u cjelini, posebice stoga što se hrvatski kulturni identitet, u svom sržnom humanističkom dijelu, ne da odvojiti od vrednota kršćanskog humanizma kako ga iznosi, tumači i zastupa Katolička Crkva, poštujući pritom uvjerenja i osobna prava svih građana Republike Hrvatske. Mnogi nekatolici, čak i neki nevjernici, dijele stav Katoličke Crkve u navedenim pitanjima, ali na žalost neke društvene i političke struje kao i jednostrano djelovanje nekih javnih glasila znaju se nametnuti nasuprot temeljnim vrednotama koje su usvojene u našoj kršćanskoj baštini te zaslužuju poštovanje i potporu.
U sadašnjoj fazi pripreme zakonskih prijedloga dužnost je ovog Vijeća iznijeti barem neke kritičke primjedbe i dopune.
1. Objavljeni tekst “Nacrta prijedloga zakona o prekidu trudnoće” ima velikih nedostataka te je potrebno preraditi ga barem na sljedeće točke:
a) jasna i načelna zaštita nerođenoga ljudskog života, uvažavajući pritom el. 21 Ustava RH (“Svako ljudsko biće ima pravo na život”).
b) Formulacija eventualne pravne depenalizacije u veoma teškim spornim osobnim situacijama mora jasno očitovati izričitu volju zakonodavca da pritom zakon načelno ne prestaje štititi nerođeni ljudski život.
c) Zakon se ne može odnositi neutralno prema uništenju nerođenog ljudskog života konačno prepuštajući odluku isključivo ženi (El. 4: “Prekid trudnoće …pitanje savjesti žene”), niječući, ili, barem, veoma umanjujući obvezu društva i zakonodavca da štite nerođeni ljudski život. Izravno o toj zaštiti nema ni spomena u sadašnjem Nacrtu prijedloga zakona, što je neshvatljivo čak i u usporedbi sa sličnim zakonima u drugim državama.
d) Sadašnji nacrt prijedloga skriveno ali ipak de facto polazi od pretpostavke “prava na pobačaj”, u tradiciji dosadašnjega zakona iz 1978. god, makar to otvoreno i ne rekao i makar takvo pravo i nepostojalo, što je potvrdio i neuspio pokušaj nekih, većinom zapadnih država i skupina, da ga “proguraju” na III. Svjetskoj konferenciji Ujedinjenih naroda o stanovništvu u Kairu u rujnu 1994. godine. Nacrt prijedloga zakona, prema objavljenom tekstu, sastavljen je u duhu onih struja i skupina koje se bore za “pravo na pobačaj” uz nepriznavanje ljudskog statusa nerođenoga ljudskog života. Unatoč nekim uglavnom rubnim ili praktično formalnim mjerama s obzirom na obuzdavanje pobačaja (zbog djelomično medicinskih i populacijskih razloga ali ne zbog specifične vrijednosti ljudskoga života kao takva) nacrt je u cjelini neprihvatljiv te ga treba podvrgnuti temeljitoj reviziji.
e) Hvalevrijedno je što Nacrt predviđa obvezatno savjetovanje. Ipak bi trebalo u zakonu jasno i izričito naznačiti obvezu savjetovanja da štiti ljudski život. Sadašnji Nacrt teško dade predvidjeti mogućnost sudjelovanja predstavnika Katoličke Crkve u ovako zakonski obvezatnom savjetovanju. Bilo bi poželjno da prije donošenja zakona budu razgovori o tom pitanju i sa službenim predstavnicima Katoličke Crkve. Konkretne mogućnosti vidjet će se nakon donošenja zakona.
f) O ostalim Nacrtima prijedloga zakona nismo u stanju dati neke opaske, budući da nemamo njihova teksta. Jedino je do nas došla informacija da je tzv. “Nacrt prijedloga zakona o oplodnji uz medicinsku pomoć” sastavljen u jednom tehnicističkom duhu, koji ne poštuje naravni i humani početak i razvoj ljudskog života te da se, štoviše, predviđa mogućnost umjetne oplodnje bez obzira na ženidbenu vezu (životne zajednice nevjenčanih) kao i davanja spolnih stanica osoba izvan ženidbene veze (uz pomoć treće osobe), čime se uz manipuliranje ljudskim bićima objektivno ignorira društvena uloga ustanove braka i obitelji, unatoč i općoj tradiciji čovječanstva i nekim važnim i ne tako davnim međunarodnom dokumentima. Više se vodi računa o postojećoj praksi u ginekologiji i politici, pretežno, kako izgleda, iz perspektive onih koji su za nju poslovno ili politički zainteresirani, usko i jednostrano gledajući na neplodnost žene bez potrebne širine u humanom i etičkom, pa i medicinskom pogledu, uključivši ujedno i socijalnu, čak i gospodarsku stranu. Pod aspektom pomaganja neplodnim ženama da dođu do željene djece, predloženi Nacrt predlaže tehnicistički postupak koji ne vodi dovoljno računa o slojevitosti problematike.
Nadamo se da će Hrvatski sabor i Vlada u novom sastavu prići ovim teškim pitanjima s dužnom objektivnošću i odgovornošću.

Dr. Želimir Puljić, biskup
Predsjednik Vijeća HBK za obitelj