Od 12-14 ožujka, u prostorijama nadbiskupskog dvora u Zagrebu, održano je deveto plenarno zasjedanje Hrvatske biskupske konferencije. Ovom zasjedanju HBK također su prisustvovali apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giulio Einaudi i subotički biskup Janoš Penzeš.
Zasjedanje je otvorio predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, kardinal Kuharić pozdravivši prisutne članove. Potom je kardinal Kuharić pročitao obavijest kardinala Vinka Puljića u kojoj obavještava subraću u episkopatu da će na ovo zasjedanje doći sa zakašnjenjem. Također je pročitana isprika službeno određenog delegata Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za Sabor HBK, mostarskog biskupa mons. Ratka Perića.
Na zamolbu sarajevskog kardinala Vinka Puljića da Hrvatska biskupska konferencija odredi svoga delegata na skorašnjem plenarnom zasjedanju Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, koje će biti održano od 21.- 22. ožujka ove godine, hrvatski biskupi su izabrali dubrovačkog biskupa mons. Želimira Puljića.
Opširnija tema prvog dana zasjedanja bio je izvještaj krčkog biskupa mons. Josipa Bozanića o poduzetim koracima priprave za Veliki jubilej godine 2000. ne samo u našoj domovini nego i na međunarodnoj razini. Biskup Bozanić upoznao je biskupe o sastanku Središnjeg odbora i predsjednika nacionalnih odbora za pripremu Velikog jubileja godine 2000. održanog u Rimu na poziv predsjednika Središnjeg odbora, kardinala Rogera Etchegaraya. Biskupima je predložen program zadnjeg trogodišta priprema Velikog jubileja.
Istaknuto je da je sljedeća 1997. godina, prema smjernicama apostolskog pisma “Tertio Milenio Adveniente”, posvećena Spasitelju čovječanstva Isusu Kristu. To je Godina vjere u kojoj se posebno ističe pastoral sakramenta krštenja. Godina 1998. posvećena je Duhu Svetom. To je Godina nade s posebnom pozornošau prema sakramentu potvrde. Potom dolazi 1999. godina koja je posvećena Bogu Ocu. To je Godina kršćanske ljubavi u kojoj treba na poseban način promicati pastoral pokore (ispovijedi).
Biskupi su u sklopu ponuđenog programa razmatrali konkretne korake koje bi mogla ponuditi Crkva u Hrvata. Istaknuto je kako bi posebnu pozornost trebalo obratiti na odgoj protiv “običajnog” kršćanstva i usmjeravati vjernike na smisao i dubinu vjere i osobnog predanja Gospodinu. No intenzivna duhovna obnova potrebna je cjelokupnoj Crkvi Kristovoj.
Stoga hrvatski biskupi pozivaju ponajprije svećenike, redovnike i redovnice da u svojim redovima što prije započnu pripremu za Veliki jubilej putem duhovnih vježbi i misija.
Svećenicima se posebno preporuča čitanje i razmatranje smjernica Papina pisma “Tertio milenio adveniente” kao i dokumenata Drugoga vatikanskog sabora i pokoncilskih dokumenata. Biskupi smatraju da bi u ovoj pripremi za Veliki jubilej trebalo konkretnije progovoriti o pastoralu sakramenata i sakramentala. Stoga je donesena odluka da će Liturgijsko vijeće HBK pod vodstvom riječko-senjskog nadbiskupa mons. Tamaruta pripremiti upute u tom smislu.
Pomoćni biskup splitsko-makarski mons. Marin Barišić podrobno je izvijestio biskupe o programu i pripremama za hodočašće mladih Crkve u Hrvata u Split u lipnju ove godine, istaknuvši da je ovo svojevrsni uvod u sustavni program evangelizacije mladog naraštaja.
Posebno je istaknuto da je ovo prvi takav susret mladeži u slobodnoj demokratskoj Hrvatskoj i prilika da se omladina nađe u Solinu i Splitu, gradovima usko povezanim s nacionalnim i vjerskim korijenima Hrvata.
U sklopu govora o ekumenskom zauzimanju Katoličke Crkve u Hrvatskoj, šibenski biskup Srećko Badurina je izvijestio biskupe o planovima za drugo ekumensko zborovanje koje se treba održati u Grazu u lipnju 1997. u organizaciji CCEE-KEK na temu “Pomirenje – dar Božji i izvor novog života”. O tijeku ekumenskog dijaloga između Katoličke Crkve u Hrvatskoj i Srpske Pravoslavne Crkve, uz biskupa Badurinu izvješće je podnio i tajnik Vijeća HBK za Ekumenizam i dijalog dr. Antun Škvorčević. Do izražaja su došli mnogobrojni napori HBK da se episkopima SPC svrati pažnja kako je Katoličkoj Crkvi u Hrvata stalo da pravoslavni vjernici dobiju svoje duhovne pastire u Republici Hrvatskoj. Podržana je namjera da se u skoroj budućnosti u Hrvatskoj održi jedan ekumenski skup na kome bi trebalo proučiti ekumenske inicijative Katoličke Crkve u Hrvata tijekom domovinskog rata.
U razmatranju pitanja budućeg djelovanja Vijeća HBK za migraciju, biskupi su zamolili nedavno umirovljenog zadarskog nadbiskupa mons. Marijana Oblaka da do daljnjega ostane na funkciji predsjednika tog Vijeća.
O pastoralnim potrebama osnivanja novih biskupijskih sjedišta uvodno je govorio zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić. Predsjednik HBK je izvijestio da je Sveta Stolica dala pristanak za osnivanje novih biskupija na prostoru sadašnje zagrebačke nadbiskupije. Zagrebačka nadbiskupija, istakao je kardinal, sada radi na osnivanju dviju biskupija sa sjedištima u Slavonskoj Požegi i Varaždinu. Rečeno je da je razrada planova o ovim dvjema biskupijama u tijeku i da na tome već određeno vrijeme radi pomoćni biskup zagrebački mons. Đuro Kokša. Potom su biskupi analizirali pastoralne potrebe o uspostavi još jedne nove biskupije, polazeći od činjenice da čitavo područje Like nema zasebnog biskupijskog sjedišta. Mogućnost i potrebu uspostave novih biskupija trebala bi ispitati ovom prilikom osnovana tročlana “Komisija HBK za uspostavu novih biskupija”.
O pripremama ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima, odgoju i kulturnoj djelatnosti te vojnom ordinarijatu, biskupe je izvijestio krčki biskup mons. Josip Bozanić. Napomenuo je da nakon potpisivanja ugovora treba pripremiti predviđene provedbene dokumente.
O naglom širenju novih religijskih pokreta u bivšim komunističkim zemljama srednje i istočne Europe biskupe je izvijestio profesor Katoličkog Bogoslovnog Fakulteta dr. Tomislav Ivančić, vrativši se sa sastanka koji je na tu temu nedavno održan u Beeu. Dr. Ivančić je ocrtao i stanje u Hrvatskoj te je iz izlaganja bilo jasno da je potrebno imati potpunije informacije o tom fenomenu. Dogovoreno je da će se teolozi podrobnije pozabaviti ovim pitanjem i o svome radu izvijestiti biskupe.
Biskupi su također odobrili prijevode dva liturgijska teksta: “Red slavlja ženidbe”- drugo tipsko izdanje – i “Dodatak rimskom misalu”. Odobreni tekstovi bit će poslani u Rim na odobrenje.
Treaeg dana zasjedanja biskupima iz Republike Hrvatske priključili su se dvojica hrvatskih biskupa iz Bosne i Hercegovine: sarajevski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić i banjolučki biskup mons. Franjo Komarica. Oni su upoznali biskupe sa prilikama u svojim biskupijama. Biskupi iz Republike Hrvatske i ovaj puta izrazili su svoje suosjećanje s katoličkim vjernicima u Bosni i Hercegovini i podržali postojeće inicijative za povratak svih prognanih u svoje domove.
Članovi HBK imali su priliku čuti izlaganje zagrebačkog odvjetnika gospodina Matije Očića o sadržaju predloženog “Zakona o odšteti na oduzetu imovinu”.
Djelomično je dotaknuta i tema nedjelje kao Dana gospodnjega. Diskusija o ovom pitanju potaknuta je pismima i žalbama vjernika, da nedjelja kao dan Gospodnji i dan zajedništva obitelji sve više gubi svoje značenje. Imajući u vidu značenje nedjelje kao dana bogoslužja i obiteljskog zajedništva biskupi apeliraju na poslodavce da uvaže činjenicu da je nedjelja dan kada bi obitelj trebala biti na okupu, kao i na školske ustanove da ne priređuju sportske aktivnosti nedjeljom prije podne. Odlučeno je da će Vijene HBK za obitelj pripremiti građu koja će biti tema jednog detaljnijeg razmatranja toga pitanja.
Biskupi su također s ovog zasjedanja dali smjernice za pastoralnu skrb crkvenih djelatnika za osobe s teškoćama u razvoju.
Na ovom zasjedanju podržana je i preporučena inicijativa o sveopćoj molitvenoj akciji za uspjeh mirne reintegracije još uvijek okupiranog dijela đakovačke biskupije u Republici Hrvatskoj. Biskupi upućuju poziv svim prognanim i izbjeglim vjernicima da ne gube nadu u povratak i da se duhovno pripremaju za radosno slavljenje Uskrsa u miru i slobodi.
Predsjednik Vijeća HBK za laike biskup Bozanić obavijestio je biskupe o radnom sastanku o izobrazbi i organizaciji vjernika za djelovanje u Crkvi i društvu koji ae biti održan 23. ožujka ove godine u Zagrebu. Biskupi su podržali taj poduhvat.
Prvog dana zasjedanja, biskupi su po ustaljenom običaju slavili koncelebriranu svetu misu koju je predvodio zagrebački nadbiskup i predsjednik HBK kardinal Franjo Kuharić a propovijedao je nadbiskup metropolit splitsko-makarski mons. Ante Jurić. Nadbiskup Jurić je u svojoj homiliju izmetu ostalog govorio i o susretu mladih u Splitu u lipnju ove godine kao i o proslavi dvadesete obljetnice solinskog slavlja “Jelenine godine” 1976. Na kraju drugog dana zasjedanja okupljeni biskupi su pošli na predstavljanje monografije “Devetstota obljetnica Crkve Zagrebačke” u dvorani Vijenac na Kaptolu 29.

SMJERNICE ZA PASTORALNU SKRB O OSOBAMA S POTEŠKOAAMA U RAZVOJU

Nastavljajući djelo Isusa Krista, milosrdnog prijatelja bolesnika, Crkva je od svojih prvih, apostolskih dana neprekidno i posvuda djelovala kao tiha i nenametljiva ali uporna zaštitnica slabih, zapostavljenih, ugroženih i prikraćenih osoba; to se djelo kroz sve kršćanske pisane spomenike tijekom stoljeća sažeto označavalo kao briga za “sirote i udovice”. Kršćanska i vjernička zajednica tu skrb za “slabe i potrebne” uvijek i posvuda smatrala svojom osobitom zadaćom u ovome svijetu.
U “slabima i potrebnima” mi u ovoj poruci poglavito mislimo na djecu i mladež s poteškoćama u razvoju, uključujući i ranjene hrvatske branitelje koji su ostali s trajnim posljedicama rata, kao i mnoge druge osobe koje pate zbog umanjenih psihofizičkih sposobnosti, bilo od rođenja ili od kakvoga nesretnog slučaja.
U našoj Crkvi postoje zdravi temelji za rad s osobama s teškoćama u razvoju. Ima svećenika, ?đakona, novaka, novakinja, vjeroučitelja i vjeroučiteljica koji su stručno osposbljeni za rad s pojedinim skupinama takvih osoba. Postoje župe gdje se osobe s teškoćama u razvoju uključuju u nedjeljnu misu, hodočašća, molitve, kateheze. U Caritasima pojedinih biskupija postoje prostorije u kojima je organiziran cjelodnevni boravak djece s teškoćama u razvoju. Već imamo za njih i nešto obnovljenih pomagala, knjiga, kaseta, časopisa…
Mi, hrvatski biskupi okupljeni na redovitom zasjedanju Biskupske konferencije:
Preporučujemo da se u svim župnim crkvama, pastoralnim prostorijama i značajnijim crkvenim ustanovama, uredi pristup, tako da se može na ta mjesta pristupiti s bolesničkim kolicima. Danas postoje takve tehničke mogućnosti da se svaki ulaz u postojeće crkve u vrlo kratkom roku može prilagoditi kako bi se moglo ulaziti s kolicima. Takve ulaze treba predvidjeti kod gradnje novih crkava ali i pristupe svetištu i ambonu, jer osobe s teškoćama u razvoju žele ne samo ući u crkvu i biti promatrači, već žele djelatno sudjelovati u bogoslužju, čitati misna čitanja, moliti u molitvi vjernika, pristupati pričesti… Osobe s teškoćama u razvoju također žele sudjelovati u različitim prigodnim župnim programima, pa im treba omogućiti nesmetani pristup kolicima u te prostore. U župama gdje postoje bolnice, lječilišta, domove i slične ustanove za osobe s teškoćama u razvoju, treba se pobrinuti za trajnu pastoralnu skrb, te u suradnji sa župnim i dijecezanskim Caritasom utemeljiti dragovoljačke skupine vjernika, posebno mladih, koji će se brinuti za te osobe.
Neka se u svim crkvenim učilištima (gimnazije, instituti, teološka učilišta) organiziraju izvanredna predavanja s područja defektologije, s ciljem da se budući svećenici, ?đakoni, vjeroučitelji i vjeroučiteljice te pastoralni i karitasni djelatnici osposobe za pomaganje osobama s teškoćama u razvoju. Poželjno je da poneki dobro upoznaju tehnike pisma za slijepe, govor gluhonijemih, kao i ostale mogućnosti kojima se uspostavlja kvalitetnija komunikacija osoba s teškoćama u razvoju i njihovo potpunije uključivanje u crkvenu i društvenu zajednicu.
U većim mjestima predvidjeti mogućnost da se u prikladnim prostorijama organizira cjelodnevni boravak djece i mladih s teškoćama u razvoju, kako bi njihovi roditelji mogli mirno raditi na svome radnom mjestu, a nakon posla doći po svoju djecu. Željeli bismo, također, da u pojedinim redovničkim zajednicama ponovno zaživi izvorni duh i karizma utemeljitelja, te da milosrdnim služenjem osobama s teškoćama u razvoju na najizvrsniji način posvjedočimo ljubav Božju u svijetu.
U pastoralu osoba s teškoćama u razvoju treba poštovati ovo načelo: djecu i mlade s teškoćama u razvoju što više uvoditi u zajednički život i u redovite životne odgovornosti. Na razini župne zajednice ne bi trebalo organizirati za njih posebne mise, kao ni posebne molitve, posebni vjeronauk… već ih uvoditi u sudjelovanje s cijelom župom u svetoj misi, ophodima, hodočašćima, izletima… Za takvo razumijevanje u župi, odgoj počinje već u vrtićima. Tako danas ima sve više katoličkih vrtića u kojima su djeca s teškoćama u razvoju zajedno s drugom djecom.
Preporučujemo izdavačku djelatnost knjiga, priručnika, tonskih i video kaseta, te drugih pomagala za katehetski pastoralni rad s osobama s teškoćama u razvoju, kao i duhovnu literaturu za njih – poglavito Bibliju, Katekizam Katoličke Crkve i slično.
Obraćajući se izravno pastoralnim djelatnicima Katoličke Crkve, pozivamo i cjelokupnu društvenu javnost da bi nam svima briga za slabe i potrebne bila trajna obveza. Mladi i odrasli s teškoćama u razvoju ne smiju biti zanemareni ni kad dogovaramo programe za sretniji život svim ljudima u našoj domovini. Veličina velikih pokazuje se upravo u njihovu odnosu prema potrebama malenih.
Nad sve koji trpe zbog poteškoća u životnom razvoju, kao i na one koji se trude da im s ljubavlju pomažu rasti i radovati se životu, zazivamo Božji blagoslov.

Biskupi HBK

U Zagrebu, 14. ožujka 1996.