Priopćenje

U velikoj dvorani Graditeljske tehničke škole u Novom Zagrebu održan je 19. ožujka o. g. Nacionalni stručni skup o vjerskom odgoju djece predškolske dobi u izvanobiteljskim uvjetima. Skup su organizirali Nacionalni katehetski ured Hrvatske biskupske konferencije (dr. Milan Šimunović, predstojnik i dr. Alojzije Hoblaj, viši savjetnik i moderator skupa) i Ministarstvo prosvjete i športa – Zavod za unapređenje školstva (dr. Mijo Cindrić, pomoćnik ministra i prof. Nevenka Lončarić-Jelačić), u suradnji s biskupijskim katehetskim uredima i uz pomoć dvadesetak članova užega organizacijskog odbora. Osnovni cilj toga velikog skupa bio je da se analiziraju dosadašnja iskustva kako bi svi odgojni čimbenici još zauzetije poradili na kvalitetnijem ostvarivanju cjelovitog odgoja u predškolskim ustanovama u Hrvatskoj.
Na skupu se okupilo oko 400 sudionika, ravnatelja, stručnih suradnika (pedagoga, psihologa, vjeroučitelja, teologa i zdravstvenog osoblja), a najviše odgojitelja, među kojima i velik broj onih koji već ostvaruju vjerski odgoj u javnim i privatnim predškolskim ustanovama, među kojima posebno treba spomenuti redovnice. Rad skupa pratili su i neki profesori na Učiteljskoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Skup su pismenim putem pozdravili apostolski nuncij u Hrvatskoj, mons. Giulio Einaudi, nadbiskup zagrebački, predsjednik hrvatske biskupske konferencije mons. Josip Bozanić, nadbiskup riječko-senjski mons. dr. Anton Tamarut, i nadbiskup zadarski u miru mons. Marijan Oblak.
Rad skupa, koji je imao savjetodavni karakter, odvijao se u predavanjima, diskusijama, okruglim stolovima (te prijedlozima sudionika za što boljom organizacijom ovog odgoja).
Uvodno izlaganje o cjelovitom pregledu vjerskog odgoja predškolske dobi s pogledom na prošlost i budućnost održao je dr. Alojzije Hoblaj. O vjerskom odgoju predškolske dobi u duhovno-kulturnom kontinuitetu s vjerskim odgojem djece mlade školske dobi održala je dr. Ana Gabrijela Šabić, a prof. Nevenka Lončarić-Jelačić govorila o vjerskom odgoju između vjernosti “slovu i duhu” Zakona i Ugovora. Odgojiteljica Vikica Schlosser je govorila o vjerskoj dimenziji u godišnjem izvedbenom planu predškolskog odgoja i naobrazbe, a ravnateljica Danica Sloković o pravu roditelja na izbor vjerskog odgoja svoje djece i o postupku pri upisu. O temi koja je možda od najvećeg interesa, a to je osposobljavanje odgojitelja i stručnih suradnika za vjerski odgoj djece u predškolskim ustanovama, govorio je dr. Josip Baričević. Pod vodstvom dr. Alojzija Hoblaja predstavnici Ministarstva prosvjete i športa Republike Hrvatske te Nacionalnoga katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije i biskupijskih katehetskih ureda izložili su pitanje redovite savjetodavne službe i koordinacije za kvalitetno ostvarivanje vjerskog odgoja.
Drugi dan rada na skupu bio je u znaku dva okrugla stola. Pod vodstvom dr. Milana Šimunovića rasprava prvoga okruglog stola usredotočila se na pitanje koje se često puta čuje u sredstvima javnog priopćavanja da vjerski odgoj “dijeli” djecu. U raspravu su se uključili i predstavnici drugih manjinskih zajednica. Na drugome okruglom stolu predstavljena su brojna pozitivna iskustva ostvarivanja vjerskog odgoja u javnim vrtićima iz cijele Hrvatske kao dobra poruka i zalog za budućnost.
Velik je znak za našu domovinu i Crkvu da se je izuzetno velik broj kršćana, odgojitelja u predškolskim ustanovama, ne samo zainteresirao već i u granicama mogućnosti i sposobnosti uključio u vjerski odgoj djece predškolske dobi, zahvaljujući potpori brojnih ravnatelja i župnika. Tome su uvelike pridonijeli i seminari u kojima se zalagao Nacionalni katehetski ured preko svoga višeg savjetnika za predškolski odgoj dr. Alojzija Hoblaja koji je na tom području od početka demokratskih promjena sustavno radio.
Na temelju vrlo žive diskusije, u kojoj je što usmeno što pismenim putem sudjelovalo pedesetak sudionika, možemo u društvenoj i crkvenoj javnosti priopćiti barem neke važnije naglaske i zaključke. Polazeći od opće prihvaćene činjenice da je pravo i dužnost roditelja na izbor vjerskog odgoja svoje djece odraz poštivanja naravnoga, Božjeg i ljudskog zakona koji štiti dobro pojedinca i obitelji, te od religiozne sposobnosti djece kao njihove vitalne potrebe i konstitutivne antropološke odrednice, nakon višegodišnjega plodnog iskustva, a što je utvrđeno i najnovijim Ugovorom o katoličkom vjeronauku u javnim školama i vjerskom odgoju u javnim predškolskim ustanovama (29. siječnja 1999.) naglašavamo:
1. Izvođenje vjerskog odgoja u javnim predškolskim ustanovama potrebno je i dalje što kvalitetnije integrirati u predškolski odgoj, kao dimenziju koja sve duboko prožima i oplemenjuje.
2. U duhu spomenutog Ugovora (1 /6) i zaključaka sa sastanka predstavnika Ministarstva prosvjete i športa i Hrvatske biskupske konferencije – Nacionalnoga katehetskog ureda (5. veljače 1999.) mješovito će Povjerenstvo nastojati da nadležna tijela Ministarstva i Nacionalnoga katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije za predškolski odgoj izrade anketni list, odnosno uvjete pod kojima će roditelji davati pismenu izjavu o izboru vjerskog
odgoja za svoju djecu kao i način i uvjete provođenja vjerskog odgoja u predškolskim ustanovama, sukladno odobrenim programima kako bi se dobila što jasnija slika situacije.
3. Po načelu podijeljene odgovornosti (subsidijarnosti) potrebno je stimulirati što bolju suradnju na razini Ministarstva prosvjete i športa i njegovih nadležnih tijela za predškolski odgoj na županijskoj razini, te Nacionalnoga katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije i biskupijskih katehetskih ureda. U tom smislu nužno je da ovi uredi imaju posebno povjerenstvo za predškolski odgoj koje će savjetima i prigodnim seminarima biti na usluzi ravnateljima i odgojiteljima u vjeri u predškolskim ustanovama.
4. Na temelju određenih pokazatelja zaključuje se da na razinama dijela predškolskih kao i odgovornih crkvenih ustanova i djelatnika nije pravo proučen, vrednovan i primjenjivan “Program vjerskog odgoja djece predškolske dobi u izvanobiteljskim uvjetima” (odobren od Hrvatske biskupske konferencije i verificiran od Ministarstva prosvjete i športa 1994). Traži se da sve predškolske ustanove, biskupijski uredi i svi oni koji su dužni sudjelovati u organizaciji predškolskog odgoja u javnim i privatnim predškolskim ustanovama i župnim zajednicama nabave, ukoliko ga nemaju, spomenuti Program (kod izdavača Glasa Koncila) te da se s njime temeljito upoznaju svi odgovorni, da se organiziraju prigodni seminari u vidu proučavanja i primjene, vodeći računa i o ostalim nužnim izdanjima na tom području.
5. S obzirom na moguće modele vjerskog odgoja u predškolskim ustanovama, potrebno je biti otvoren traženju i primjeni najboljega mogućeg rješenja u postojećoj situaciji, kako predviđa i spomenuti Program. Pritom je u duhu ekumenizma i dijaloga u izvedbenom planu potrebno poraditi na što kvalitetnijem dogovoru među konfesijama. To uključuje i postizanje konsenzusa, tamo gdje se ne mogu formirati zasebne skupine ili prigodni programi i za manjinske vjerske zajednice ili za onu djecu čiji roditelji nisu vjernici, o tome što oni žele i mogu prihvatiti od temeljnih kršćanskih/katoličkih vrijednosti i načela, a što se treba nadopuniti vjerskim odgojem u manjinskim konfesionalnim zajednicama, odnosno što se očekuje od obitelji takve djece.
6. Na pitanje tko može izvoditi vjerski odgoj, to jest da li redovita odgojiteljica ili vjeroučitelj koji dolazi kao stručni suradnik, valja slijediti načelo pluralnosti i komplementarnosti. To znači da će negdje to biti za to osposobljene odgojiteljice, a negdje će se uključivati vjeroučitelj ili vanjski suradnik.
7. Polazeći od činjenice da aktualni program studija za predškolskog odgojitelja na Visokim učiteljskim školama u Hrvatskoj nema osnovnog kolegija iz religiozne pedagogije, tim više su potrebna bitna promišljanja svih nadležnih institucija o mogućnosti tog studija, odnosno o prikladnim oblicima susljednoga permanentnog stručnog teološko-katehetskog obrazovanja, nužnog za odgojitelja u vjeri u predškolskoj ustanovi. Isto tako nužno je pri crkvenim učilištima povesti više računa o kvalitetnijem pedagoškom osposobljavanju onih studenata koji se žele uključiti u rad u predškolskim ustanovama. Program doškolovanja valja temeljito razraditi.
8. Pitanju aktualnih odgojiteljica u predškolskim ustanovama, koje se organizirano i samoinicijativno bave vjerskim odgojem, potrebno je pristupiti razborito i odgovorno:
a) Pozivaju se ravnateljice predškolskih ustanova da biskupijskim katehetskim uredima predlože one koje se bave, ili se žele baviti vjerskim odgojem.
b) Nacionalni katehetski ured, odnosno njegovo povjerenstvo za predškolski odgoj, izradit će nužne uvjete za takve kandidate da bi mogli biti i službeno priznati od Crkve kao odgojitelji u vjeri. Osim duhovno-vjerničkih kvaliteta nužno je poznavanje temeljnih teološko-katehetskih postavki, a to znači sudjelovanje na stručnim seminarima za školovanje ili doškolovanje, koji bi se trebali pokrenuti pri našim crkvenim učilištima, ili barem u Zagrebu. Nakon stečenih uvjeta takvi kandidati će biti predloženi dijecezanskom biskupu da im se izda “mandat” za vjerski odgoj.
c) Biskupijski katehetski uredi, u suradnji s Nacionalnim katehetskim uredom, predložit će pojedinim predškolskim ustanovama, pogotovo tamo gdje se ukaže potreba, one kandidate koji su završili teološko-katehetski studij i imaju dostatnu pedagošku osposobljenost da mogu djelovati kao stručni suradnici ili redoviti zaposlenici.
Nacionalni katehetski ured u suradnji sa Katehetskim institutom i Zavodom za unapređenje školstva odredit će načine za doškolovanje onih koji nisu ranije imali dostatnu naobrazbu za rad u predškolskim ustanovama.

9. Potrebno je posvetiti posebnu pažnju radu s roditeljima, jer su oni prvi navjestitelji vjere svojoj djeci. Oni su i prvi suradnici, ali često osjećaju nemoć u pravom usmjeravanju djece što se tiče vjerskog odgoja. Od roditelja se očekuje i veća podrška odgojiteljima i svima odgovornima u Crkvi za vjerski odgoj da i javnom riječi odgovore onima koji osporavaju vjerski odgoj u predškolskim ustanovama ili mu pripisuju ono što on zapravo nije. Premda je potrebno voditi računa o svima, a posebno o manjinskim konfesionalnim zajednicama ili onima koji ne vjeruju, Crkva se ne može odreći zadatka da velikoj većini građana katolika ne pruži mogućnost da već u predškolskoj dobi njihova djeca budu uvođena u vjeru. S druge strane, nitko se ne treba bojati različitosti, jer je to prirodno i normalno u svakome demokratskom društvu.

10. Kao velika pomoć svima kojih se tiče vjerski odgoj djece predškolske dobi, a poglavito ravnateljicama, odgojiteljima i stručnim suradnicima bit će i Zbornik s održanog skupa koji će služiti kao vodič za sva pitanja. Isto tako u njemu će se nastojati odgovoriti na sva pitanja koja su sudionici skupa postavili bilo usmeno, bilo pismenim putem.

U Zagrebu, 21. ožujka 1999.

Dr. Milan Šimunović,
predstojnik

Dr. Alojzije Hoblaj,
viši savjetnik za predškolski odgoj i moderator skupa