Dovezla ih je  s. Marija Klara Klarić. Priprema je započela na Staru godinu, u petak 31. prosinca 2021. godine, u Visu, predavanjem koje je održao don Milan Šarić, župnik i dekan Župe Marijina uznesenja u Visu. Nakon mise zahvalnice na kraju građanske godine u Visu, sestre su pošle u Komižu, zajedno sa sestrama zajednice iz Visa; s. Agnezijom Juretić i s. Arimatejom Oršolić, te sa s. Franjicom Faletar, voditeljicom juniorata i kućnom poglavaricom sestara u Visu i Komiži. 

Nakon zajedničke večere sestre su sudjelovale na večernjoj misi u crkvi na Musteru, koja je ostavština benediktinskoga samostana u Komiži. Poslije mise, koju je predvodio don Toni Aviani, župnik Župe sv. Nikole u Komiži, bilo je klanjanje pred Presvetim koje je animirao don Toni i sestre juniorke  pjevanjem i sviranjem gitare i tamburice. To je bila prilika za zahvalu Gospodinu za proteklu godinu i molitva za blagoslov u novoj godini. Poslije je slijedilo kratko druženje svih sudionika slavlja u prostorijama Župe. 

U nedjelju 2. siječnja sestre su bile u Velom Selu ili Podselju, na euharistijskom slavlju. Crkva potječe iz XIII. stoljeća, a od 1520. godine postala je biskupijsko svetište za otok Vis. U toj crkvi čuva se zavjetni reljef Gospe od Velog Sela. Istoga dana,  na kraju večernje mise u crkvi Gusarici u Komiži, o svom duhovnom pozivu svjedočila je s. Elizabeta Koščak.  U sljedećim danima, do 7. siječnja, kao predavači sestrama juniarkama sudjelovali su: don Toni Aviani, fra Žarko Mula i fra Pero Kelava; franjevci konventualci s poluotoka Prirova, koji je sastavni dio grada Visa, te s. Franjica. Teme su bile: Zavjeti, Poziv, Molitva, Srebroljublje, Zajedništvo i vjera, Život u zajednici, Evo zaručnika, iziđite mu u susret!

Predavači su sestrama juniorkama istaknuli misli: „Ostavljajući sve za sobom, dobivamo ono najbolje – Njega! Mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti?  Mt 10,28″ ; „Vjera u Boga nije znanje. Vjera se prenosi dobrim životom, iskustvom, dobrim primjerom(papa Benedikt XVI.)“; „Nikad ne budimo zadovoljni svojim duhovnim stanjem. Molimo uvijek Oca da nam dade svoga Duha!“; „Velike stvari možemo postići samo ako ostanemo vjerne u malim stvarima. Najljepše je služiti“; „Sv. Franjo je ideal siromaštva. Djetinjstvo je siromaštvo, a Biblija navodi: Budite kao djeca jer je njihovo kraljevstvo nebesko. Dijete je slobodno od posjedovanja, na sve gleda kao na dar!“(uz Kasijanovo djelo o 8 strasti).

Tijekom boravka sestara u Komiži za pripremu obroka brinula se i pripremala ih je s. Marija Klara, a s. Blažena Hokman, kao domaća sestra, jer je na službi u toj kući, brinula se za smještaj, udobnost i urednost. Povremeno su predavanja bila i u Visu, pa su i sestre iz Visa imale prigodu ugostiti sestre i svećenika u svojoj zajednici, te su s. Agnezija i s. Arimateja rado poslužile te drage i nesvakidašnje goste.  Nakon sedmodnevne duhovne priprave i obnove, sestre su otišle s Visa u želji da opet dođu, jer su doživjele ljepotu prirode i zajedništva.