O. Marko (Ivan) Tvrdeić preminuo je na glasu svetosti u Riminiju 1875. godine, a njegovi posmrtni ostaci preneseni su u župnu crkvu u Pupnatu 1877. godine. Premda za njega nije pokrenut postupak za beatifikaciju svake godine na ovaj dan vjernici se okupljaju časteći tako svog sumještanina.

U propovijedi je o. Brekalo naglasio kako je o. Marko tražio od vjernika da njeguju duh pokore i askeze. On je cijeli svoj svećenički vijek proveo u Riminiju te je vjerojatno samo jednom kao svećenik došao u svoje mjesto. Njegovi posmrtni ostaci koji se sada nalaze u njegovoj župi su podsjetnik mještanima na ono što je on govorio i živio. A on je pozivao na svetost, istaknuo je propovjednik te pojasnio vjernicima što znači svetost.

U masline ili loze potrebno je mnogo truda ulagati da bi donijeli rod, među ostalim važno je i rezanje onih dijelova koji nisu potrebni. Askezom se slično čini u duhovnom smislu, reže se ono što nije potrebno kako bi raslo ono dobro u čovjeku i nastajalo ono što čovjek uistinu jest i za što jest, kazao je fra Slaven.

Propovjednik je također protumačio susret Filipa i Natanaela, opisan u evanđelju dana, naglasivši kako i iz malog mjesta mogu doći ljudi nadahnuti duhom Božjim koji onda i druge potiču na svetost. „To ne umanjuje snagu Božjeg djelovanja i Božjeg duha koji je po o. Marku vama ostavljen u nasljedstvo“.

Koncelebrirali su župni upravitelj don Robert Karačić, župnik iz Lumbarde don Vlado Markić te franjevci fra Bože Milić iz Mostara, fra Nikola Rodančić iz Gradnjice, fra Nedjeljko Jerkan iz samostana Male braće u Dubrovniku i župni vikar iz Rožata fra Drago Ljevar.

Župnik Karačić zahvalio je svima na sudjelovanju na ovom slavlju uz želju da po primjeru o. Marka još više žive za Gospodina. Crkva je cijeli dan bila otvorena kako bi se vjernici mogli sami ili s obiteljima pomoliti na grobu o. Marka Tvrdeića.

Liturgijsko pjevanje predvodio je mješoviti župni zbor. Na kraju mise pred grobom o. Marka ispjevane su hvale i izmoljena molitva.