Dubrovnik, (IKA) – Okrugli stol “Prisutnost franjevačkih zajednica u Dubrovniku” priređen je 19. veljače u dvorani Samostana sv. Klare u Dubrovniku, u organizaciji Odbora za proslavu 800. obljetnice Franjevačkog reda na dubrovačkom području. Sudionike je uime Odbora pozdravio dr. fra Stipe Nosić, te im predstavio plakat koji je u Dubrovniku napravljen prije stotinjak godina, u prigodi proslave 700. obljetnice franjevačkoga reda. Moderator večeri bio je fra Diego Deklić, a o franjevačkim zajednicama u Dubrovniku govorili su njihovi predstavnici. Dvije autohtone hrvatske družbe s područja Dubrovačke biskupije – sestre franjevke od Bezgrešnog začeća i Kćeri milosrđa iz Blata na Korčuli – predstavile su s. Katica Dabo i s. Slavica Vicić.
S. Katica istaknula je kako je njihova Družba izrasla iz franjevačke trećoredske zajednice čiji počeci sežu u 15. stoljeće od kada su uz crkvu na Dančama djelovale trećoredice, zvane dumne. Pod vodstvom s. Margarite Milin zajednica je učvršćena te je godine 1925. priznata kao samostalna ustanova i pripojena franjevačkom Redu. Bl. Marija Propetog Petković utemeljila je Družbu Kćeri milosrđa 4. listopada 1920. godine, rekla je s. Slavica Vicić te dodala: “Nova franjevačka redovnička zajednica osnovana je kao proročki odgovor na teške društveno-ekonomske prilike u Hrvatskoj poslije I. svjetskog rata. Marija Petković slijedi vrhunaravni poticaj Božje providnosti i uz očinsku suradnju i blagoslov dubrovačkog biskupa dr. Josipa Marčelića, otvara se velikodušno potrebama svoga vremena, Crkve i društva”.
Povijest Kongregacije školskih sestara franjevki Krista Kralja te posebnosti splitske i mostarske provincije čije sestre djeluju u Dubrovniku prikazale su s. Marislava Samardžić i s. Mila Mikulić. Njihova družba s kućom maticom u Mariboru nastala je u 19. stoljeću poput brojnih redovničkih ustanova kojima je obilovalo to stoljeće i koje su nicale diljem svijeta, a posebno u Europi. Redovnice su iz Maribora došle u Dalmaciju, točnije u Split godine 1904., na poziv biskupa Filipa Nakića, a Dubrovnik na poziv dubrovačkog biskupa dr. Josipa Marčelića te su tamo preuzele skrb za djecu u zakloništu koje je utemeljeno godine 1920. Danas sestre žive u poznatom dubrovačkom samostanu Sigurata. Na poziv biskupa Paškala Buconjića sestre su u Mostar došle 1899. i počele djelovati u sirotištu za žensku djecu. U Dubrovnik je s. Ancila Bubalo došla godine 1980. zbog potreba dubrovačkog sjemeništa, kako bi u Sjemeništu predavala njemački i hrvatski jezik. Sestre se s vremenom nastanjuju u ulici Izvijačica.
Predavanje o nastanku i djelovanju Franjevačkog svjetovnog reda čija pravila potječu s kraja 13. stoljeća pripremila je s. Neda Koprivec, a izložila njezina susestra. Pravila franjevačkog svjetovnog reda sežu u 13. stoljeće kada su se pojavljivale zajednice kršćana koji su željeli slijediti sv. Franju na način molitve i pokore u svakodnevnom životu.
O nastanku i djelovanju muških ogranka franjevačkog reda govorili su fra Diego Deklić, ispred Zadarske provincije sv. Jeronima, te fra Marko Dragičević iz Mostarske provincije Uznesenja Marijina koja ima svoj samostan u Slanom. “Začetak Provincije sv. Jeronima povijest povezuje sa sv. Franjom Asiškim, koji se u nekoliko navrata našao na jadranskoj obali”, rekao je fra Diego te podrobnije opisao mogući nastanak franjevačkih samostana na jadranskoj obali. Predavač je posebice govorio o zadarskoj i dubrovačkoj provinciji koje su se, odlukom od 15. lipnja 1899., ujedinile u jednu pod imenom sv. Jeronima. Ujedinjena je provincija imala dvadeset jedan samostan, od kojih je prije toga zadarskoj pripadalo trinaest (Zadar, Košljun, Pašan, Krapanj, Kampor, Poljud, Hvar, Nerezine, Kotor, Drid, Kopar, Badija i Ugljan) a dubrovačkoj osam (Dubrovnik, Rožat, Pridvorje, Orebić, Cavtat, Kuna, Ston i Slano). Provincija je izgubila dva starija samostana: zatvoren je Ston, a Slano 1914. prepušteno braći hercegovačke provincije, rekao je fra Diego. O samostanu u Slanom i dolasku franjevaca iz Bosne i Hercegovine govorio je župnik u Slanom fra Marko Dragičević. Samostan u Slanom sagrađen je 1399., a godine 1468. izdvojen je iz Bosanske vikarije i pridružen Dubrovačkoj, da bi od 1914. samostanom upravljali hercegovački franjevci kojima on služi i kao mjesto za oporavak bolesne braće i odmorište. Od 1962. dubrovački biskup povjerio je hercegovačkim franjevcima i upravu župe Slano. Fra Ante Logara pripremio je izlaganje o dolasku kapucina u Dubrovnik i njihovu djelovanju u Svetištu Gospe od milosrđa u Gospinu polju. Među prvim kapucinima koji su se od Hrvata pridružili talijanskoj kapucinskoj provinciji bio je Dubrovčanin fra Vinko Predojević koji je redu pristupio godine 1560. U Dubrovnik kapucini dolaze naklonošću biskupa dr. Josipa Marčelića koji ih je pozvao da preuzmu svetište Gospe od milosrđa godine 1913. U tijeku stoljeća djelovanja na području Dubrovačke biskupije franjevci i franjevke učinili su brojna dobra djela na slavu Boga i dobrobit ljudi ovoga kraja. Bez njihova osebujnog pečata sadašnjost kao i prošlost Dubrovnika bila bi kud i kamo praznija i siromašnija, istaknuto je, uz ostalo, na okruglom stolu.