Vatikan, 31. 1. 1999. (IKA) – Znanstveni simpozij Papinske akademije za znanost o pitanju prehrane planeta u idućem tisućljeću održan je u Vatikanu od 27. do 30 siječnja. U radu simpozija sudjelovali su predstavnici različitih sveučilišta: od američkog sveučilišta Yale i britanskog Cambridgea, do poljoprivrednog instituta iz Pekinga, te od tajlandske znanstvene akademije do talijanskoga prehrambenog instituta. Glavno pitanje simpozija bile su prehrambene potrebe zemalja u razvoju u prvoj polovici 21. stoljeća. U tijeku rasprava pokazalo se da je problem prehrane ključ za razumijevanje samog statusa čovječanstva i ljudi. Prema predavačima, jedan od najbitnijih uzroka nedostatka dostatne proizvodnje hrane u zemljama u razvoju je primjerice nedostatno navodnjavanje: ne zbog toga što ne bi bilo vode već zato što u time zemljama ne postoje suvremeni načini kanalizacije i navodnjavanja. Pitanje nedostatka navodnjavanja tako je vezano uz nedostatak novih tehnika navodnjavanja, a to je pitanje opet povezano s nedostatkom stručno osposobljenog kadra. Tako su predavači došli do zaključka da nedostatak hrane vezan uz odgoj i obrazovanje i to ne samo u tom smislu. Naime, nedostatak prehrambenog odgoja osnovni je razlog i pothranjenosti i pretilosti.
Zaključci simpozija podijeljeni su u dvije linije. Jedno od rješenja je put globalizacije, naime traženja da se poboljša prehrana u svijetu, promicanja tehničkih rješenja, općeg obrazovanja i različite pomoći. Drugo je rješenje u mikro-obrazovanju koje je u suprotnosti s globalizacijom, jer primjerice rješenja koja nudi globalizacija ne služi malom proizvođaču koji se u svom radu mora suočiti s konkretnim problemima. Potrebno je stoga obrazovati malog proizvođača da može pridonijeti razvoju prehrane. Na kraju se ukazalo i na problem povećanja pučanstva, koji također zahtijeva povećanje prehrambene proizvodnje.