Draga braćo i sestre u Isusu Kristu!

Danas, kada u našoj Katedrali zaključujemo Veliki jubilej – 2000 godina od dolaska Isusa Krista, zahvaljujemo Bogu za Svetu godinu, godinu milosti, koju će sutra u Rimu zaključiti Sveti Otac zatvaranjem Svetih vratiju na Bazilici svetog Petra. Međutim, godina milosti traje, jer Krist Gospodin – koga sveta vrata označuju– ostaje zauvijek otvoren i prisutan kao vrata spasa za svakog čovjeka do kraja povijesti.
Zahvalni smo Gospodinu za sve primljene milosti u Svetoj godini. Uz tradicionalne znakove – sveta vrata, hodočašća i oproste – Papa nas je pozvao i na nove znakove Jubileja: spomen mučenika, čišćenje spomena i ljubav. Neka nam ti znakovi pomažu u trajnom obraćenju srca Bogu. Onaj zanos kojim smo sudjelovali u različitim sadržajima Svete godine, posebno na više hodočašća, te osobito na slavlju našeg Nadbiskupijskog euharistijskog kongresa, želimo prenijeti i u novo tisućljeće. Zato vam, braćo i sestre, želim posebno staviti na srce sljedeće:

1. Euharistija je “vrhunac i izvor” svega kršćanskog života (usp. SC 10). Stoga su osobito važna naša nedjeljna euharistijska slavlja. Ona ostaju za vazda do Kristova ponovnog dolaska mjesto i sredstvo okupljanja njegovih učenika oko njega samoga, našega uskrslog Gospodina. Potičem vas zato, braćo i sestre, da njegujete osobit osjećaj za nedjelju kao Dan Gospodnji i za slavlje Euharistije koja je središte našeg kršćanskog života.
2. Biblija je knjiga života. Svetu godinu započeli smo unošenjem Evanđelistara u Katedralu, a Evanđelistar je imao posebno mjesto i u našim crkvama. Neka odsada ima Sveto pismo posebno mjesto i u našim obiteljima. Želimo da Biblija bude knjiga trećeg tisućljeća za pojedinca, obitelji kao i za naše zajednice. Neka ona bude knjiga oko koje ćemo se okupljati, s kojom ćemo moliti i u kojoj ćemo nalaziti obilnu hranu za naš život, jer tu je zapisana Riječ Božja, Riječ života, Riječ koja se utjelovila. S Petrom naših dana i mi Gospodinu Isusu recimo: “Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga” (Iv 6,68).
3. Pastirsko pismo “Da život imaju”, kao moja osobita poruka svakom našem vjerniku u godini Velikog jubileja, neka se u ovoj godini čita i razmatra u zajednicama vjernika, kako mladih, tako i odraslih, i neka nam to pomogne u zauzetijem promicanju života na svim razinama od začeća do naravne smrti, i to ne samo našega, nego i života naše braće i sestara, za koji smo se dužni brinuti.
4. Protekle smo godine u našoj Nadbiskupiji obnavljali i osnivali Župna pastoralna vijeća koja zajedno sa Župnim ekonomskim vijećima trebaju u novom vremenu biti tijela zajedništva, sudjelovanja i komunikacije u našim župama. Stoga pozdravljam pokretanje lista “Živi krugovi Crkve” koji će povezivati članove ŽPV-a i ŽEV-a u našoj Nadbiskupiji. Rad ovih vijeća pod ravnanjem svećenika neka bude izraz suradnje i suodgovornosti svih vjernika laika za Crkvu.
5. Župni Caritas je nezaobilazno sredstvo brige svake župne zajednice za one najpotrebnije. U Proglasu za naš Nadbiskupijski kongres – koji se održao pod znakovitim geslom “Euharistijom služimo čovjeku” – napisao sam: “Župni se Caritas treba brinuti za osamljene, starce i starice, djecu i napuštene, siromašne i ugrožene na različite načine, od droge do nasilja u obiteljima.” Neka se stoga posebna pozornost u novoj godini dade obnovi ili osnivanju te radu naših župnih Caritasa.
6. U našem gradu Zagrebu, u Jukićevoj 24, naša Nadbiskupija je u jubilejskoj godini uredila novi karitativni Dom i predala ga sestrama Misionarkama ljubavi. Neka on bude trajni znak i poticaj svima nama da se djelotvornom ljubavlju brinemo za one koji su najpotrebniji naše kršćanske i ljudske pomoći.
7. Naša Nadbiskupija je započela izgradnju crkve sv. Ivana Nepomuka u Glini želeći da ona bude vidljivi spomen Jubilejske godine. Nastavimo u solidarnosti svi zajedno izgradnju i dovršenje te crkve, ali i tolikih drugih potrebnih crkava i pastoralnih centara u našoj Nadbiskupiji. Ne zanemarimo međutim ono što je najpotrebnije, a to je izgradnja žive zajednice, Crkve koja je Tijelo Kristovo.
Krist je, braćo i sestre, Početak i Svršetak, Alfa i Omega, njegova su vremena i vjekovi. Isusu Kristu pripada i početak i tijek čitavoga novog stoljeća i tisućljeća. Neka nas u vjernosti njemu, jedinom Spasitelju i Otkupitelju svakog čovjeka, utvrđuju svijetli primjeri Zagrebačke Crkve: blaženi Alojzije Stepinac, blaženi Augustin Kažotić i sveti Marko Križevčanin. Po zagovoru Bogorodice Marije neka nam bude blagoslovljena nova godina, novo stoljeće i novo tisućljeće Krista Gospodina!
Sve Vas pozdravlja i zaziva na Vas Božji blagoslov Vaš nadbiskup

† Josip Bozanić

U Zagrebu, 5. siječnja 2001.