Sisak, (IKA) – Proglašenje župne crkve Blažene Djevice Marije u Kloštar Ivaniću marijanskim svetištem Sisačke biskupije svečano je proslavljeno na svetkovinu Velike Gospe, 15. kolovoza, misnim slavljem koje je sisački biskup Vlado Košić predvodio u koncelebraciji s provincijalnim ministrom Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda Željkom Železnjakom, generalnim vikarom Sisačke biskupije mons. Josipom Ćorićem, kancelarom mons. Markom Cvitkušićem i upraviteljem župe fra Tomislavom Božićekom.
To prvo marijansko svetište Sisačke biskupije jedno je od najstarijih prošteništa sjeverne Hrvatske, a pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji u Kloštar-Ivaniću još poznatoj i kao Majci Milosrđa, tamo se njeguje od 13. stoljeća, kada je župa i utemeljena. O osobitom čašćenju Gospe svjedoči i Knjiga čudesa Blažene Djevice Marije Ivaničke, koja u sebi sadrži 60 zapisanih čuda u razdoblju od 1757. do 1782. godine te oltarna slika Marijina uznesenja koju je godine 1664. dala naslikati neka pobožna i bogata gospođa koja je nakon mnogo godina prikovana uz krevet ozdravila po zagovoru ivanićkoj Gospi.
U dekretu koji je na početku misnog slavlja s mnoštvom hodočasnika iz Sisačke i susjednih biskupija pročitao mons. Ćorić, te čijim je čitanjem ta crkva postala svetište, između ostalog se navodi kako se stoljećima Božji narod moslavačkog kraja, a potom i iz drugih dijelova Hrvatske, okupljao u sve većem broju u Kloštar-Ivaniću na svetkovinu Marijina Uznesenja u nebo u mjesecu kolovozu i s posebnim žarom iskazivao svoje štovanje i odanost Presvetoj Bogorodici – Majci Milosrđa. Progoni i rastjerivanja koja su se stoljećima događala na tom području nisu mogli spriječiti da vjernici na tom mjestu budu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, Marijom, Majkom Isusovom, i braćom njegovom i da snagom Duha Svetoga u zajedništvu s biskupima i svećenicima posvjedoče živu Isusovu Crkvu u hrvatskom narodu. Utemeljenjem Sisačke biskupije godine 2009. hodočasnička okupljanja u župnoj crkvi u Kloštar-Ivaniću postala su dragocjena sastavnica izgradnje i rasta nove mjesne Crkve.
U homiliji sisački biskup između ostalog se osvrnuo na značenje Marije – Majke Milosrđa. Kad danas razmišljamo kako je ova župna marijanska crkva bila kroz dugu povijest mjesto molitve, zagovora ali i čudesnih uslišanja te kako je zbog toga danas proglašena da u ovom dijelu Sisačke biskupije bude i ubuduće biskupijsko marijansko svetište, tada je osobit razlog tomu upravo u činjenici da je ovdje prisutna Marija naša zagovornica, koja svojim zagovorom i svojim primjerom mnogim kršćanskim dušama otvara putove Božjega Milosrđa. Sam pojam “svetišta” veže se i s pojmom “prošteništa”, a to je riječ koja izriče oproštenje, pomirenje i primljeni mir duše koji mnogi upravo tu traže i nalaze.
Biskup Košić zapitao se i kako da Hrvatska postigne milosrđe koje joj je toliko potrebno i koje svojom molitvom i zagovorom može isprositi Blažena Djevica Marija, te odgovorio da bi ponajprije Hrvatska trebala priznati da joj je Božje Milosrđe uopće potrebno. “Kada bi se, recimo, naši predstavnici odrekli svoje prijetvornosti, pa ne bi govorili: Mi smo nevjernici, mi nećemo ići na misu za Domovinu, mi ćemo ići na misu na Božić! Što oni time poručuju? Da nas vjernike preziru i vrijeđaju. To je pokušaj nasilne ateizacije našega hrvatskog društva, što je nedopustivo. Pa kada bi oni trebali biti na nekoj misi ako ne kad se njihov narod – kojega oni predstavljaju, a koji je većinom vjernički – moli za Domovinu? Zar je za njih misa na Božić odlazak na proslavu narodnih običaja? Ako tako misle, tada ih molimo: nemojte nam dolaziti niti na Božić na misu, jer za nas su naši blagdani otajstva vjere, a ne narodni običaji! Nikome nije uskraćen pristup u crkvu, ali je za sudjelovanje u liturgiji Crkve potrebna barem želja vjere. Stoga bi već jednom bilo najbolje prestati s tom praksom da nevjernici dolaze u prve redove na misu, a ne znaju se ni prekrižiti. Neka dođu u crkvu razgledavati umjetnost, ali izvan liturgije. Sila Boga ne moli, kaže naš narod. Ako se netko smatra velik, pa se ne želi pokloniti većemu, tj. Bogu, taj nema što raditi u crkvi. Samo maleni, potrebni Božjeg milosrđa, dobrodošli su u crkvu, i grješnici koji se kaju, poput onog carinika, neka ispunjaju Dom Božji. Sve je drugo gluma i nepotrebno! A Marija nas zove na obraćenje, ne na glumu i prijetvornost. Naš je narod duboko u svom srcu vjernički odan Presvetoj Bogorodici. Njezina je poruka da je budućnost našega naroda samo ako slušamo njezina Sina, Isusa Krista Gospodina. On je to Milosrđe za nas, kojemu je ona majka. On je kadar jedini osloboditi naše nemilosrdne i nepravedne misli, riječi i djela. On neka bude i ovdje onaj koga nam pruža i dariva Marija, Majka Milosrđa i u ovom svetištu u Kloštru Ivaniću”.
Na kraju misnoga slavlja župljani su biskupu Košiću darovali bistu ivanićke Marije. Uz svetište u Kloštar Ivaniću Sisačka biskupija će u skoro vrijeme dobiti još dva svetišta. U Gori kraj Petrinje posvećeno Blaženoj Djevici Mariji i u Sisku posvećeno sv. Kvirinu.