PROGNANIČKO SLAVLJE GOSPE KONDŽILSKE U ŽUPNOJ CRKVI SV. PETRA U ZAGREBU

Zagreb, 15. 8. 1994. (IKA) – Proslava blagdana Velike Gospe za vjernike prognane iz župa središnje Bosne, koji su se stoljećima okupljali u poznatom svetištu Gospe Kondžilske u župi Komušina nedaleko od Teslića, a sada borave u Zagrebu i okolici, upriličena je na Veliku Gospu u ponedjeljak 15. kolovoza u župnoj crkvi Sv. Petra u Zagrebu. To je druga godina prognaničkog života komušanskih i tesličkih Hrvata i njihovo drugo proslavljanje blagdana Velike Gospe izvan kondžilskog svetišta. Središnje misno slavlje u ponedjeljak 15. kolovoza u 11 sati predvodio je nadbiskup vrhbosanski Vinko Puljić. Za prognane hodočasnike, Gospine štovatelje, koji su se i ove godine u velikom broju okupili u crkvi Sv. Petra, pobožnosti pred čudotvornom slikom Gospe Kondžilske i ispovijed počeli su već u 7 sati.
Za dvanaest tisuća komušansko-tesličkih Hrvata 10. kolovoza navršile su se 2 godine prognaničkog života daleko od svojih ognjišta. Tog je dana 1992. godine Svetište Gospe Kondžilske okupirano, i od tada se tisuće Hrvata katolika iz tih župa nalazi raspršeno diljem Hrvatske i svijeta. Sada je župni ured župe Komušina smješten u izbjeglištvu u slovenskom gradiću Škofja Loka, gdje je i župnik Ante Meštrović koji pastoralno skrbi za svoje prognane župljane.
Svetište Gospe Kondžilske je staro marijansko hodočasničko mjesto. U pisanom dokumentu prvi se puta 1779. godine spominje čudotovorna Gospina slika. Sve do izbijanja domovinskog rata 1992. godine, u tom su se svetištu za blagdan Velike Gospe okupljale tisuće hodočasnika. Kondžilo je, kao i ostala hrvatska marijanska svetišta, bilo središte višestoljetnog čuvanja vjere i nacionalnoga identiteta. Na Kondžilo se kroz njegovu dugu povijest hodočastilo nerijetko i skrivajući se, jer su se mijenjali gospodari Bosne, a rijetki su bili naklonjeni katoličkoj vjeri i hrvatskom puku. Velikosrpska agresija pred samu Veliku Gospu prije dvije godine (10. kolovoza) odvojila je od svetišta tisuće župljana. No prognani hrvatski puk čvrsto se pouzdaje u svoju nebesku zaštitnicu i zagovornicu. S čvrstom vjerom i Hrvati ovog dijela Bosne nadaju se skorom povratku na svoja ognjišta. Kako su ih “konvoji žalosti” odvozili iz Žepča i Novog Šehera u svijet i veliku neizvjesnost, tako će, vjeruju prognani župljani, “konvoji radosnih povratnika” stizati natrag u njihova sela i u kondžilsko svetište.