Rim, (IKA) – Svečanim misnim slavljem, molitvom za Domovinu sa svijećama pred Gospinim likom te predstavljanjem zbornika “Mnogolikost vjere. Različiti pristupi istoj stvarnosti” održan je u Rimu proljetni susret hrvatskih rimskih studenata što ga je organizirao rektor Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima mons. Jure Bogdan. Susret je održan u hrvatskoj crkvi Sv. Jeronima u nedjelju 13. svibnja, u prigodi slavlja hrvatskih velikana sv. Leopolda Bogdana Mandića i bl. Ivana Merza.
Misu je predvodio student i profesor na Papinskome salezijanskome Sveučilištu u Rimu salezijanac don Josip Krpić u koncelebraciji rektora Bogdana te četrdesetak hrvatskih svećenika koji se nalaze na studiju ili obnašaju službe u crkvenim ustanovama ili na fakultetima u Rimu. Liturgijsko pjevanje animirao je studentski zbor crkve Sv. Jeronima pod ravnanjem vicerektora don Željka Majića. Proslavi je nazočio i veleposlanik RH pri Svetoj Stolici Filip Vučak.
Don Josip Krpić govorio je u homiliji o primjeru sv. Leopolda Bogdana Mandića i bl. Ivana Merza kao svjetiljkama koje su izgarale svojim životom, dopuštajući da se po njima proslavlja Bog. Promatrajući život dvojice svjedoka vjere, don Josip je iznio mnoge različitosti koje se mogu iščitati iz njihovih života.
“Na prvi pogled vrlo različiti, ali u nečemu jedinstveni. Jedinstveni u ljubavi prema Bogu i prema čovjeku. Zanimljivo je pogledati njihove životopise, tako različite, a opet usmjerene prema istome cilju, prema Bogu. Upravo zbog toga što su voljeli Krista, svatko je od njih prošao svoju kalvariju”, rekao je Krpić. I sv. Leopold Mandić i bl. Ivan Merz svjedoče nam duboku vjeru i pouzdanje u Božju ljubav i Božje milosrđe unatoč njihovim nesavršenostima.
“Leopoldu vjerojatno nije bilo lako kad je shvatio da neće nikada biti viši od svojih 135 cm. Vjerojatno je bio svjestan svakog pogleda kojim su ga ljudi gledali čudom se čudeći. Nije mogao biti indiferentan. Trebalo je puno snage da se podnese zadirkivanje i šale na račun njegovih fizičkih karakteristika. Neki su ga gledali s prijezirom, neki s podsmijehom, drugi sa sažaljenjem, kao da je on bio taj koji je izabrao svoj stas. No, Leopold je imao Isusa. U ljudskim je očima mogao biti čudak, jadnik, ali je u očima Božjim bio gorostas duha. Dobrodušni div koji je svud oko sebe sipao dobrotu, oproštenje i utjehu. Penitente, koji bi bili obeshrabreni svojom slabošću, hrabrio bi pozivajući ih da sve svoje teškoće stave na njegova pleća pa je on tako umjesto njih molio, postio, činio dobra djela. Slabo Božje, jače je od ljudske snage i to Bog iz dana u dan pokazuje”, rekao je don Josip.
Bl. Ivan Merz nam na drugačiji način otkriva snagu vjere i pouzdanja u Boga: “kao mladić, koji je trebao biti u naponu snage, a pritisnut bolešću, shvatio je da ta bolest nije tu zato da njega slomi, nego da pomogne drugima da se učvrste u vjeri”, rekao je don Josip nadodavši kako “ničiji život nije lagan jer to onda, zapravo, i nije život, nije ljudski život. Po teškoćama znamo da smo živi. Po nadilaženju tih teškoća znamo da smo na pravom putu. Po prihvaćanju tih teškoća osjećamo da smo Božji jer je i Njegov sin, Gospodin naš Isus Krist, prihvatio da nam postane u svemu jednak, osim u grijehu, pa je tako prihvatio ljudsku sudbinu koja u sebi uključuje patnju i smrt, ali nam je u isto vrijeme ostavio nadu Uskrsnuća”.
Osvrćući se na sadašnje poslanje svećenika i vjernika don Josip je poručio kako iz primjera sv. Leopolda i sv. Ivana itekako imamo što naučiti. “I Leopold i Ivan upravo su odgovorili tom Kristovu evanđeoskom pozivu. U potpunosti, tako da su vjernici pojedinačno kao i čitava Crkva prepoznali njihovu svetost i njihov uzor. Još im je nešto zajedničko. Ivan Pavao II. i sam blaženik, čemu smo i mi svjedočili prije godinu dana, jednoga je proglasio svetim, a drugoga blaženim. Koje li Božje dobrote i milosti na jednome mjestu. Zbog toga je naša Crkva, institucija vjere i nade, a ne skandala. Premda su zloupotrebe i skandali vidljiviji, ipak ono što nosi nadu ovome svijetu jest svetost njezinih članova i svijest da je Bog taj koji čini da živimo u boljem svijetu. Duboko vjerujem da u ovom svijetu, koji mnogi nazivaju i paklom, unatoč svih problema, ljudske slabosti i opakosti; ljudskih interesa i sebičnosti; ljudskog straha i izdaje, ipak ima puno više Božje snage i ljubavi, altruizma i nesebičnost, neustrašivosti i vjernosti jer da nema, da nije Bog taj koji po krivim crtama ravno piše, odavno za ovaj svijet ne bi bilo nade. A mi, što ćemo mi? Danas je naš red da se odazovemo, da na svoj način zauzmemo Leopoldovo i Ivanovo mjesto u Crkvi”, rekao je propovjednik. Nakon misnog slavlja svećenici koncelebranti zajedno s vjernicima uputili su se u procesiji s upaljenim svijećama do pokrajnjeg oltara u crkvi Sv. Jeronima do slike Gospe od Zvijezde “Maddona della Stella” kako bi uputili molitvu za Domovinu. Molitvu je predvodio rektor Bogdan.
Nakon molitve za Domovinu slijedilo je predstavljanje zbornika radova hrvatskih rimskih studenata “Mnogolikost vjere. Različiti pristupi istoj stvarnosti”. Pod vodstvom vicerektora don Željka Majića četrnaest hrvatskih studenata izradili su u ovoj akademskoj godini svoje pisane priloge na temu i u prigodi skorašnjeg proglašenja Godine vjere. Nakon pozdrava rektora Zavoda, o motu propriju Porta fidei i Godini vjere govorio je mons. Henryk M. Jagodzinski iz Državnog tajništva Svete Stolice, a potom je vlč. Josip Vrančić predstavio Zbornik u kontekstu radova i izdanja hrvatskih rimskih studenata. Program je vodila s. Marina Perić, a svećenički zbor Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima otpjevao je pod vodstvom don Željka Majića pjesme: Alta Trinita, Bože moj i Neka rekne.
Nakon mons. Jagodzinskog o Zborniku je govorio svećenik i student Josip Vrančić koji je i autor jednog od članaka.
Zbornik radova hrvatskih rimskih studenata “Mnogolikost vjere: različiti pristupi istoj stvarnosti” dvanaesta je po redu knjiga u nizu Colectanea Croatico-Hieronymiana de Urbe. Na početku Zbornika nalazi se motu proprio pape Benedikta XVI “Vrata vjere” kojim najavljuje Godinu vjere. Uvod u Zbornik napisao je vicerektor Majić, koji je vodio taj projekt. Nakon uvoda nalazi se trinaest članaka hrvatskih studenata koji s različitih aspekata govore o vjeri, a kao dodatak nalazi se članak psihologa i svećenika Josipa Bošnjakovića na temu “Dati glas maloljetnim osobama što pretrpješe seksualno iskorištavanje “unutar Crkve”. Izdavač Zbornika je Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima. Zbornik je izdan u nakladi Zavoda i Glasa Koncila. Urednici zbornika su don Željko Majić i Božo Goluža. Grafičku obradu izradila je Dragana Zovko i Crkva na Kamenu iz Mostara, a omot je uredio vlč. Krunoslav Novak. Nakon predstavljanja svi prisutni su primili na dar Zbornik.
.