Promemorija Derventskog dekanata

Sarajevo, (IKA/KTA) – Predsjednik BK BiH banjolučki biskup Franjo Komarica, derventski dekan Robert Ružić, plehanski gvardijan fra Mirko Filipović i župnik Bijelog Brda Marko Zubak, uputili su ovih dana promemoriju međunarodnim i domaćim političkim dužnosnicima.
U dokumentu, koji prenosi KTA, ističe se kako su katolički svećenici, redovnici i redovnice rodom iz područja Derventskog dekanata (obuhvaća općine Derventa, Bosanski Brod i dio općine Doboj), okupljeni na godišnjem susretu 3. srpnja u Bijelome Brdu kod Dervente, uputili apel međunarodnim institucijama i mjesnim političkim dužnosnicima od kojih se traži da još jednom razmotre razloge izrazito zabrinjavajućeg stanja vezanog uz povratak Hrvata katolika na područje dijela Bosanske posavine koje je daytonskim sporazumom dodijeljeno Republici Srpskoj.
U Promemoriji se domaće i međunarodne političare upozorava kako su institucije koje vode “najodgovornije za činjenicu da se toliko godina nakon zaustavljanja rata u BiH u taj dio države vratilo najmanje povratnika”, što praktično znači iskorjenjivanje jednoga naroda s područja na kojem je stoljećima obitavao.
Derventsko-brodski kraj najrazorenije je području BiH, “u krugu od 400 četvornih kilometara sustavno je, izvan ratnih djelovanja, porušeno i opljačkano svako hrvatsko i bošnjačko selo, opustošene sve šume, te uništeni putovi, vodovodi i dalekovodi”, a količina dosad uloženih sredstava u rekonstrukciju je “tek mala kap u moru”, ističe se u dokumentu. U tom su svjetlu spomenute i različite političke opstrukcije potencijalnim povratnicima te odugovlačenje s poboljšavanjem uvjeta prelaska granice u Slavonskom odnosno Bosanskom Brodu.
“Obnova jednoga puta, dalekovoda ili stotinu kuća doista jest uspjeh, ali neobnovljena količina kuća i druge infrastrukture čitavoga jednoga kraja nemjerljivo je veća količina neuspjeha za koji morate preuzeti odgovornost i tražiti rješenje. No, ni sama materijalna obnova ne znači mnogo bez normalizacije političke, gospodarske i socijalne situacije. Svakome je očito da na ovome području ništa od toga svega nije ni blizu najblaže norme jedne europske države dvadeset i prvoga stoljeća”, upozorava se u Promemoriji.
Stoga se domaće i međunarodne političke čimbenike još jednom poziva da ne dižu ruke od povratka Hrvata u Bosansku posavinu, da “ne peru ruke dobrodošlom pričom kako se Hrvati ne žele vraćati”, već da se pojačaju napori kako bi se Bosanska posavina sustavno obnavljala, te kako bi se uklonile političke i gospodarstvene prepreke za povratak prognanih ljudi do kojih najčešće ne dolaze ispravne informacije o kraju u kojem su živjeli prije rata i u njemu činili relativnu većinu. “U protivnom svatko će imati pravo tvrditi da ste mirne savjesti preuzeli na se odgovornost za istrebljenje Hrvata kao konstitutivnog naroda iz Bosne i Hercegovine”, ističe se u Promemoriji te se na kraju moli da se taj apel ne doživi kao miješanje u politiku. Riječ je o životnim pitanjima koja znače biti ili ne biti za jedan europski narod u jednoj europskoj državi, zaključuju potpisnici apela.