Promemorija o identitetu religiozne pedagogije i katehetike

U Zagrebu, 13. svibnja 2004., na poticaj Katedre religiozne pedagogije i katehetike Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, održan je radni sastanak Inicijativne skupine teologa katehetičara radi što cjelovitijega promišljanja identiteta i statusa religiozne pedagogije i katehetike, posebice u kontekstu aktualnoga preustroja sveučilišnoga teološkog studija na javnim crkvenim učilištima u nas i u svijetu. Glavni je razlog toga sastanka trajna potreba svih teoloških disciplina za što cjelovitijom i diferenciranijom artikulacijom vlastitoga identiteta i statusa u što kvalitetnijem suodnosu s ostalim teološkim i drugim znanstvenim disciplinama, a jedan je od glavnih njegovih povoda Međunarodni znanstveni simpozij “Aktualne teme suvremene teologije”, koji je, u organizaciji Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, održan u Zadru 14. i 15. travnja 2004.

Na sastanku su sudjelovali prof. dr. sc. Alojzije Hoblaj, pročelnik Katedre religiozne pedagogije i katehetike KBF-a u Zagrebu, doc. dr. sc. Josip Baričević, predstojnik Katehetskoga instituta KBF-a u Zagrebu, te voditelji religiozne pedagogije i katehetike na dvama područnim studijima KBF-a u Zagrebu prof. dr. sc. Milan Šimunović (na Teologiji u Rijeci) i dr. sc. Ivica Pažin (na Teologiji u Đakovu), koji je ujedno i predstojnik Nacionalnoga katehetskog ureda HBK.

Sudionici sastanka suglasili su se da je s tim u vezi potrebno istaknuti neke temeljne odrednice i neka aktualna pitanja suvremenoga shvaćanja religiozne pedagogije i katehetike, to više što ta znanstvena disciplina ima posebnu odgovornost za život i djelovanje Crkve, jer je u službi religioznoga odgoja i kateheze kao jednoga od najvažnijih vidova njezina poslanja.

1. Religiozna pedagogija i katehetika bitno pripada teologiji i pedagogiji, i to u interdisciplinarnom suodnosu s mnogim znanstvenim disciplinama, posebice s područja humanističkih i društvenih znanosti. To, primjerice, znači da ona pitanja sadržaja i pitanja metodičko-komunikacijskih pristupa u religioznom odgoju i katehezi promišlja i s teološkoga i s pedagoškoga stajališta. Međutim, budući da se bavi odgojem i obrazovanjem u vjeri, ona primarno pripada teologiji, kao posebna teološka grana unutar praktične/pastoralne teologije, jedne od četiriju temeljnih grupacija teoloških znanstvenih disciplina (biblijske, povijesne, sustavne i praktične/pastoralne grupacije). Ona je stoga bitno i nerazdvojivo, u interdisciplinarnome suodnosu, povezana sa svim teološkim granama iz ostale tri spomenute grupacije teoloških znanstvenih disciplina.

2. Iz takva shvaćanja religiozne pedagogije i katehetike proizlazi potreba što djelotvornije suradnje među stručnjacima različitih teoloških i drugih znanstvenih disciplina, ponajprije u njihovoj znanstvenoistraživačkoj, stručnoj i nastavnoj djelatnosti tijekom diplomskoga teološkoga i teološko-katehetskoga studija budućih vjeroučitelja/profesora vjeronauka, odnosno odgojitelja u vjeri djece, mladih i odraslih u školskim i predškolskim ustanovama te u župnim i drugim crkvenim zajednicama. Takva je njihova interdisciplinarna i timska suradnja potrebna osobito u izradbi kvalitetne znanstvene i stručne literature, posebice u izradbi recenziranih i odobrenih sveučilišnih udžbenika za studij religiozne pedagogije i katehetike, dakako uzimajući u obzir i već objavljene kvalitetne teološko-katehetske i druge interdisciplinarno povezane znanstvene i stručne radove. Takva je suradnja isto tako prijeko potrebna u izradbi vjeronaučnih planova i programa te u izradbi vjeronaučnih udžbenika i drugih religioznoodgojnih i katehetskih medija.

3. O kvaliteti temeljnoga teološkoga i specijaliziranoga teološko-katehetskoga diplomskoga studija na crkvenim učilištima uvelike ovisi i kvaliteta znanstveno-stručnoga teološko-katehetskoga promišljanja te praktičnoga religioznoodgojnoga i katehetskoga djelovanja. Pritom valja imati na umu činjenicu da Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, sa svojim petogodišnjim temeljnim teološkim studijem u Zagrebu, Rijeci i Đakovu te sa svojim Katehetskim institutom kao specijaliziranom ustrojbenom jedinicom za studij religiozne pedagogije i katehetike, ima posebno važnu ulogu i izravnu odgovornost za koncipiranje i organizacijski ustroj studija religiozne pedagogije i katehetike u našim prilikama. Time on, kao renomirana javna sveučilišna crkvena ustanova u nas, bar neizravno, ima važnu ulogu za koncipiranje i ustroj religioznoga odgoja i kateheze na djelu: kako u okviru župnih i drugih crkvenih zajednica te školskih i predškolskih ustanova, tako i u odnosu na mjerodavne prosvjetne vlasti, tj. u odnosu na Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH i druge razine prosvjetnih vlasti.

4. Očito, u kontekstu promišljanja o identitetu i statusu religiozne pedagogije i katehetike valja istaknuti važnost školovanja dostatnoga broja budućih znanstvenika, visokoškolskih nastavnika i drugih stručnjaka u okviru poslijediplomskoga znanstvenoga teološko-katehetskoga studija na našim i inozemnim učilištima. Budući da se osjeća sve veći nedostatak takvih stručnjaka, potrebnih za važne zadaće na različitim crkvenim razinama, o prepoznavanju prikladnih kandidata za takav poslijediplomski znanstveni studij posebnu bi brigu trebali voditi, već tijekom diplomskoga studija, svi odgovorni (sveučilišni nastavnici, predstavnici mjerodavnih crkvenih vlasti, i drugi, osobito ako je riječ o vjernicima laicima). U tom je pogledu ohrabrujuća činjenica što takav znanstveni poslijediplomski studij upisuje i završava, u domovini i u inozemstvu, sve znatniji broj redovnica, vjernica laikinja i vjernika laika, ali se čini da bi veću brigu trebalo posvetiti i tome da takav studij upiše i završi dostatan broj dijecezanskih i redovničkih svećenika.

5. U tom je kontekstu također potrebno istaknuti važnost još sustavnijega promišljanja o oblicima djelotvornije suradnje crkvenih učilišta i različitih tijela Hrvatske biskupske konferencije te pojedinih biskupija s obzirom na što kvalitetnije usustavljenje župne kateheze, vjeronauka u školi, vjerskoga odgoja u predškolskim ustanovama i, posebice, s obzirom na trajno usavršavanje vjeroučitelja i ostalih pastoralno-katehetskih djelatnika.

Na kraju sastanka istaknuta je potreba da se svim navedenim pitanjima u dogledno vrijeme posveti dužna pažnja na posebnom znanstvenom teološko-katehetskom kolokviju koji bi, među ostalim, trebao pridonijeti još sustavnijem razvijanju već davno započete međugeneracijske i međudisciplinarne suradnje teoloških i drugih stručnjaka, koja je još potrebnija otkad je vjeronauk ponovno ugrađen u hrvatski školski sustav.

U Zagrebu, 13. svibnja 2004.

Inicijativna skupina teologa katehetičara:
Prof. dr. sc. Alojzije Hoblaj,
Doc. dr. sc. Josip Baričević,
Prof. dr. sc. Milan Šimunović,
Dr. sc. Ivica Pažin