PROMICATI DUHOVNOST ZAJEDNIŠTVA

Svećenicima, redovnicima, redovnicama i vjernicima laicima Porečko-pulske biskupije!
Braćo i sestre! Slijedeći ritam liturgijske godine ušli smo u korizmu. Značenje korizme dade se usporediti s onim što se radi u prirodi: oranjem, čišćenjem, sijanjem, okopavanjem, obrezivanjem – a što je sve neophodno da bi se mogao očekivati dobar urod. Korizma je vrijeme takvih temeljnih radova u svom vlastitom duhu, provjeravanje osnovnih opredjeljenja srca, utvrđivanje temelja onoga “biti kršćanin”.
Korizma posebno naglašava evanđeosko trojstvo: post, molitva, milostinja. Post kao odricanje od štetnih navezanosti i uvjet za rast u pravoj čovječnosti; molitva kao pronalaženje časova tišine (“pustinja duše”), u današnjem vremenu buke, za susret s Božjom Riječju, za učenje umijeću molitve (hvale, zahvale, zagovorne molitve), za doživljaj duhovne radosti u sakramentu milosrđa; milostinja kao oznaka za dobrotvornu ljubav, življeno zajedništvo i solidarnost s najpotrebnijima.
U tom smislu smatram ove korizme za sve nas korisnim podsjetiti na Papinu riječ iz pisma “Nadolaskom novog tisućljeća”, da je Crkva pozvana biti “dom i škola zajedništva” (NMI 43). U ovom vremenu kad gledamo kako kod nas u politici proizvode stalno nove napetosti, u gospodarstvu pak često vlada isključivo zakon golog profita a bez morala i solidarnosti, dok u našim međuljudskim odnosima prevladava osamljenost i otuđenje, Crkva ima posebno važan zadatak promicati zajedništvo među ljudima i skupinama.
Pozvani smo ponajprije promicati duhovnost zajedništva. Ako u vjeri doživljavamo Boga kao zajedničkog Oca a Crkvu kao veliku obitelj braće i sestara, povezanu u Duhu Svetom, iz te će vjere slijediti naše nastojanje dijeliti s ljudima njihove radosti i žalosti, gledati u njima najprije ono pozitivno a izbjegavati ono što bi bilo znak sebeljublja: suparništvo, nepovjerenje, ljubomoru.
Posebno smo u našim crkvenim zajednicama svi pozvani stvarati odnose zajedništva, međusobno se slušajući i uvažavajući. Veliku važnost u tom smislu u župama imaju osobito pastoralna vijeća, koja su doduše “samo” savjetodavna ali to im ne umanjuje važnost i značenje. Svatko naime u Crkvi ima svoje mjesto, dostojanstvo i odgovornost u zajedničkom poslanju. Preko svakog člana mogu doći inicijative i nadahnuća na korist sviju.
Rado i ovdje ističem također da je “prava župa zajednica mnogih manjih zajednica”. Danas su znak vremena katoličke udruge, skupine i pokreti u kojima vjernici lakše “nađu sebe”, povezuju se te se izgrađuju i aktiviraju u službi zajednice. Neka župnici ipak brižljivo paze na čuvanje župnog zajedništva. Drugi vatikanski sabor poziva na nužnost nastojanja da “osjećaj župske zajednice bude živ, ponajprije u zajedničkomu slavljenju nedjeljne mise.” (SC 42)
Korizma je također vrijeme izazova za djelatnu i konkretnu kršćansku ljubav. Stranica evanđelja (Mt 25) o gladnima, žednima, bolesnima, zatvorenima – kojima ako pomažemo, pomažemo samom Kristu – potresno je lijepa ali i vrlo ozbiljna i zahtjevna. Neka i ova korizma bude prigoda da se u svim našim župama osnuju i djeluju karitativne skupine. Organizirajmo u karitativnim akcijama djecu i mlade, oni mogu posebno biti radosni svjedoci kršćanske ljubavi. Darujmo potrebnima malo svoga vremena i pažnje, posjetimo starije i bolesne u obiteljima i domovima. Želim da svi iznova doživimo kako je “blaženije davati nego primati”, kako nam u srce ulazi radost kada radost donosimo drugima.
I konačno, živimo ljubav i zajedništvo osobito u svojim obiteljima! Ovo je kod nas “Godina obitelji” kada želimo imati u središtu naše pažnje i brige upravo obitelj, tu temeljnu instituciju Crkve i društva, koja je danas u posebnim teškoćama. Naše crkvene zajednice mogu pomoći obiteljima okupljajući ih i pomažući im u teškoćama. No svi članovi obitelji pozvani su pridonositi zajedništvu u kući, spremnošću na međusobno podnošenje i opraštanje, pomaganje i milosrđe. Komunikaciju pak u obitelji sigurno će pomoći manje gledanja TV-programa a više razgovora te, sad u korizmi, zajednička molitva kao i čitanje i razgovor o nekoj stranici evanđelja.
Braćo i sestre, ulazimo u korizmu. Ona je hod, uspon, koji je doduše zahtjevan ali vodi u visinu. Iskoristimo ovogodišnju korizmu za promicanje onoga što je doista naglašeno evanđeosko – dobrotvorna ljubav i stvaranje zajedništva na svim razinama! Neka nas sveta Bogorodica Marija prati svojim zagovorom!

Vaš biskup Ivan

U Poreču, 15. siječnja 2002.