Vatikan, (IKA) – “Osoba – središte mira” tema je poruke pape Benedikta XVI. za 40. Svjetski dan mira koji se slavi 1. siječnja iduće godine. Poruku su 12. prosinca u dvorani Ivana Pavla II. u Vatikanu predstavili predsjednik Papinskog vijeća za pravdu i mir kardinal Renato Raffaele Martino i tajnik Vijeća mons. Giampaolo Crepaldi. Ovogodišnja se poruka treba čitati i smatrati nastavkom i nadopunom prošlogodišnje Papine poruke za Svjetski dan mira “U istini, mir”. Naime, Papa već na početku svoje poruke ističe kako se poštujući osobu promiče mir, a izgrađujući mir stvaraju se pretpostavke za istinski cjeloviti humanizam. Osoba i mir međusobno se plodno nadopunjuju i to je preduvjet i pretpostavka za ispravan kulturni, socijalni i politički pristup složenim pitanjima vezanim uz ostvarenje mira u našemu dobu, istaknuo je kardinal Martino. Poruka je podijeljena u tri dijela i u svakom od njih se pitanje osobe obrađuje u odnosu na različite vidike promicanja mira. U prvom je dijelu tako istaknut smisao i vrijednost povezanosti između osobe i mira, koje se promatra kroz teološko-duhovne kategorije dara i zadaće. U drugom se istina o osobi dovodi u vezu s novim i inovativnim pojmom ekologije mira. Na kraju se istinu o osobi promatra u njezinu odnosu sa složenom stvarnošću poštivanja temeljnih ljudskih prava, međunarodnoga humanitarnog prava i nekih odgovornosti koje se nameću međunarodnim organizacijama u njihovu djelovanju. Poruka se zaključuje pozivom kršćanima da budu mirotvorci.
Današnje čovječanstvo, piše Papa, norme prirodnog prava mora smatrati dragocjenim blagom. Njih se ne smije promatrati kao izvana nametnute direktive, gotovo kao nešto što sputava čovjekovu slobodu. Naprotiv, valja ih prihvatiti kao poziv na vjerno ostvarivanje sveopćeg Božjeg nauma upisanog u narav ljudskog bića. Vođeni tim normama, narodi – u okviru vlastitih kultura – mogu se tako približiti najvećem misteriju, a to je misterij Boga. Priznavanje i poštivanje prirodnog prava predstavljaju stoga i danas veliki temelj za dijalog između vjernika različitih religija kao i između vjernika i samih nevjernika. To je susretište pa samim tim i temeljna pretpostavka za istinski mir, poručuje Papa. U tome kontekstu Benedikt XVI. ističe kako postoje određena dobra u koja čovjek ne smije dirati niti su prepuštena njegovoj samovolji. To su pravo na život i pravo na vjersku slobodu. Poštivanje prava na život u svim njegovim etapama stavlja čovjeka pred narav shvaćenu kao dar, a čovjek njome ne može potpuno raspolagati. Pravo, pak, na vjersku slobodu otvara narav k temelju koji je natkriljuje, k vrhunaravnom te je i u tom slučaju ona izvan čovjekova dosega. A mir upravo treba to poštivanje života i pravo na javno iskazivanje vlastite vjere u Boga, kojima čovjeku nije dano slobodno raspolagati, jer se time omogućuje onaj istinski susret među ljudima i narodima. Papa upozorava kako čovjek ipak zadire u ono što nije u njegovoj moći što ima za posljedicu da mnoštvo ljudi umire od gladi, te pobačaj, eksperimentiranja na zamecima i eutanaziju, kao i teškoće s kojima se susreću kršćani, ali i vjernici ostalih religija, u ostvarivanju prava na slobodno ispovijedanje vlastite vjere, čemu na putu stoje i sami politički režimi konfesionalnog tipa koji nameću određenu vjeroispovijest. Papa upozorava i na silne nejednakosti, navodeći primjer socijalne nejednakosti u našemu svijetu. Dok jedni uživaju u izobilju istodobno milijuni drugih na drugom kraju svijeta grcaju u krajnjem siromaštvu i umiru od gladi. Papa u tome kontekstu spominje i nejednakost između muškarca i žene, koje su često izložene izrabljivanju i s kojima se često postupa kao s predmetima. I te su nejednakosti svejednako zabrinjavajući uzroci nestabilnosti i prepreka izgrađivanju mira.
Veliki dio Papine poruke posvećen je temi ekologije mira, pri čemu Benedikt XVI. na originalan način razvija termin ekologije duha koji donosi papa Ivan Pavao II. u enciklici Centesimus annus. Benedikt XVI. uči da čovječanstvo kojemu je na srcu mir mora uvijek imati pred očima povezanost između prirodne ekologije, odnosno očuvanja prirode, i ekologije duha na kojoj se valja temeljiti uređen društveni život. Jedna od karakteristika našega doba je činjenica da se svaki put kada se ne poštuje prirodni okoliš nanosi šteta svijetu u kojem čovjek živi i društvu i obratno. Iz toga se jasno vidi kako je mir neraskidivo vezan uz stvoreni svijet i mir među ljudima. I jedno i drugo zahtijevaju mir s Bogom. Problem odnosa s prirodom usko je vezan uz izgradnju ekoloških ljudskih odnosa, odnosa u kojima se poštuje dostojanstvo osobe i njezinih istinskih potreba. Uništavanje okoliša, pogrešno i sebično korištenje prirodnih dobara, otimanje zemlje i njezinih izvora izvor su napetosti unutar društava i u njihovim međusobnim odnosima, kao i razdora, sukoba i ratova upravo zato što su posljedica s jedne strane toga što su društva loše izgrađena, a s druge nehumanog poimanja razvoja, upozorava Papa. Ekologija mira je moguća ako se ljudi budu u svojim nastojanjima vodili ispravnom i što širom vizijom osobe, jer svako umanjivanje osobe, njezine vrijednosti i njezina dostojanstva plaća se visokom cijenom sukoba. Što je moguće šira vizija osobe kadra je smjestiti osobu u prostor koji neće biti uvjetovan ideološkom ili kulturnom predrasudom, upozorava Papa. Povesti rat u ime Božje je potpuno neprihvatljivo. Kada je određeno poimanje Boga uzrok zločinačkim aktima to je pokazatelj da se to shvaćanje pretvorilo u ideologiju. Rat nikada ne može imati teološko ni antropološko opravdanje. Kada određeno shvaćanje Boga ili određeni pogled na čovjeka potiču rat, tada su se one već pretvorile u ideologiju, upozorava Papa.
Jedan od razloga zbog kojih je mir ugrožen Papa vidi i u “slaboj” viziji osobe koja ostavlja veliki prostor u koji lako nahrupe svakojaka poimanja osobe te tako ta vizija namjesto da pospješuje mir zapravo raspiruje sukob, jer utire put sili i nasilju, istaknuo je kardinal Martino.