Istina je prava novost.

Propovijed biskupa Petanjka

Sv. Leopold cijeli je život radio na sebi i sebe u red dovodio kako bi drugima mogao posredovati neizmjerno milosrđe Božje, svjestan da je Isusovo načelo poslušnosti volji Očevoj temelj svake svetosti

Zagreb, (IKA) – U propovijedi današnjega svečanoga koncelebriranoga euharistijskog slavlja koje je u crkvi Sv. Leopolda Bogdana Mandića u zagrebačkoj Dubravi predvodio uz svečevo tijelo, krčki biskup Ivica Petanjak istaknuo je kako kod Boga nema slučaja, da se kod njega sve događa s određenim ciljem i porukom. Podsjetio je da je sv. Leopold proglašen svetim 16. listopada 1983. i da je tada također bila Sveta godina, Godina otkupljenja. A proglašen je svetim na Trgu Sv. Petra u Vatikanu u tijeku Biskupske sinode koja je razmatrala temu o pokori i pomirenju. Bila je to i peta obljetnica pontifikata danas svetoga Ivana Pavla II. Sada je opet Sveta godina i to milosrđa a sv. Leopold je zajedno s p. Pijom proglašen njezinim zaštitnikom. Od 1983. do 2016. su 33 godine – godine Isusova života. Sav se Isusov život odvijao pod geslom “Obratite se i vjerujte Evanđelju”, istaknuo je biskup, poručivši da nema obraćenja bez pokore, napora, truda, pomirenja, oprosta. Kad god učinimo nešto dobro, ili se obratimo, činimo djelo milosrđa prema dugima ili prema samima sebi. Sveti Leopold sav svoj život proveo je opraštajući grijehe uime Božje i izmirujući ljude s Bogom i s drugima i sa samim sobom, on je prošao zemljom sijući i sadeći Božje milosrđe.
Razmišljajući o tome kako je to sv. Leopold činio, biskup Petanjak napomenuo je da čovjek najčešće stvari ili pojednostavljuje ili previše komplicira, odnosno teško pronalazi pravu mjeru. Svetu godinu milosrđa mnogi su doživjeli kao milosnu godinu oslobođenja jer su došli do spoznaje da i za njih ima nade i mogućnosti da se i oni spase, da im bude oprošteno, da se i njima iskaže milosrđe. I to je točno, jer Božje je milosrđe neizmjerno i uvijek je na djelu. Milosrđe nastupa nakon nečega što je bilo pogrešno, naopako življeno. Možda je netko cijeli život činio nepravdu, drugome od života stvorio pakao, a sad očekuje da mu Bog iskaže milosrđe. No, milosrđe je čisti dar, bez truna naših zasluga, istaknuo je biskup, postavivši pitanje kolika je cijena milosrđa.
Sv. Leopold je s pravom svetac milosrđa. Milosrđe koje je on pola stoljeća svoga svećeništva svakodnevno dijelio imalo je veliku cijenu. Stotine tisuća svećenika svakodnevno ispovijeda ali ih se na naziva milosrdnima. Sveti Leopold imao je mnogo razloga da bude nemilosrdan, njemu je ispovjedaonica i služba ispovijedanja bila nametnuta pod poslušnost. Htio je biti propovjednik, biti u javnosti, a život je proveo zatvoren u tajnosti. Htio je živjeti u svojoj domovini, a život je proveo u tuđini. Htio je raditi na jedinstvu kršćana i pomirenju naroda a sav je život proveo u tome da čovjek koji je u sebi rastrgan grijehom pronađe jedinstvo sa samim sobom – uglavnom, nijedna mu se želja nije ispunila. Imao je sve preduvjete da bude nemilosrdan a ipak je pred cijelim svijetom, i Crkvom i više od milijardu ljudi on uzor svetosti milosrđa. I to zato što je čitav život on činio pokoru i u sebi pomirivao nepomirljivo, a svima drugima iskazivao neizmjerno milosrđe. Milosrđe drugima može iskazivati samo onaj tko sebe može držati u pokornosti i pod kontrolom, istaknuo je krčki biskup.
Sv. Leopold shvatio je srž i bit iz koje je izvirivao sav Isusov život a to je volja Božja. Sav je Isusov život savršena poslušnost volji Božjoj. Sv. Leopold vjerovao je da poslušnost koju je on kao redovnik i svećenik dao Bogu i ljudima vrijede više od sve njegove volje, želje, nadanja. U rujnu 1928. napisao je da će njegov rad u ispovjedaonici biti “kao da propovijedam jedinstvo kršćana. Savršena poslušnost, jedini put svetosti. Slušam i opslužujem, ali na moje nakane. Dvostruka korist, dupli plod”.
Tko još danas uvažava dobronamjerno mišljenje drugoga, tko je spreman poslušati kad mu sto osoba kaže da je to za njegovo dobro, a on hoće i živi potpuno drukčije, upitao je biskup. Okrenimo se oko sebe i pogledajmo ovu masu svijeta koju je okupio jedan rastom mali redovnik i svećenik, ponizan i malen, koji je cijeli život radio na sebi i sebe u red dovodio kako bi drugima mogao posredovati neizmjerno milosrđe Božje, svjestan da je Isusovo načelo poslušnosti volji Očevoj temelj svake svetosti, pozvao je krčki biskup i zaključio: “Ne možemo slaviti sv. Leopolda, ne možemo ubirati plodove Svete godine milosrđa a da pritom ne slijedimo vječna načela evanđelja i primjer Isusove poslušnosti. Isus Krist jedini je Put, Istina i Život kojeg je Otac nebeski poslao ovom svijetu. Sveti Leopold je tim Putem išao, tu Istinu svjedočio i taj Život živio. Drugoga puta nema.”