Propovijed kardinala Bozanića (II.)

Zagreb, (IKA) – “Želio bih da moja služba kardinalata u Crkvi bude snažniji poticaj za vjerodostojno življenje Evanđelja i za razvijanje crkvenosti na mjesnoj i sveopćoj razini; da na nacionalnome planu života ona bude zalog sloge i jedinstva kojemu trajno prijete uski sebični interesi pojedinaca i skupina koji ne rade za dobro Hrvatske; da u društvenome životu, ljudi različitih svjetonazora u ovoj službi prepoznaju katoličku otvorenost za dijalog i susretanje koje, s jedne strane trajno traži istinu, a s druge strane nastoji živjeti u skladu s objavljenom Istinom“, poručio je novi hrvatski kardinal Josip Bozanić u propovijedi na misnome slavlju, kojim je u subotu 25. listopada u zagrebačkoj katedrali proslavljeno njegovo uvrštenje u Kardinalski zbor Svete Rimske crkve. Obraćajući se okupljenim vjernicima, kardinal Bozanić rekao je da pred njima želi biti poput glinene posude koja je ispunjena svjetlom, čiju snagu i sjaj očituju dragi vjernici, jer, pojasnio je, bilo koja služba u Crkvi dana je da se očituje Božja ljubav i slava; jer bilo koji stožer nema svoje ispunjenje ni smisao, ako na okupu ne drži dragocjen sadržaj koji omogućuje življenje. Spomenuo je i dragocjeno blago kojega se spomen čuva u zagrebačkoj prvostolnici, kazavši da glas kardinalata progovara iz prekogroblja u likovima blagopokojnih kardinala Franje Kuharića i Franje Šepera, u blaženom kardinalu Alojziju Stepincu kao i u ostalim časnim prethodnicima sve do kardinala Jurja Haulika. No, posebni sjaj toga blaga ste baš vi, živo Kristovo tijelo, spremni za križne putove i navještaj Života bez kraja, poručio je vjernicima kardinal Bozanić. Ističući da čim je čovjeku dana veća povlastica da služi Crkvi posebnom službom, tim postaje svjesnijim težine svoje ljudske slabosti, kardinal Bozanić zaključio je da, ipak umjesto da nas obeshrabri, to nas otkriće treba prisjetiti da je, premda smo mi slabi, Krist jak.

U propovijedi se novi hrvatski kardinal posebice osvrnuo na službu Petra naših dana pape Ivana Pavla II., istaknuvši da Sveti Otac dobro zna koliko je važno poslanje Crkve u hrvatskome narodu te nas je stoga 1994. pozvao da kao Zagrebačka Crkva i Crkva u cijeloj Hrvatskoj budemo “apostolom obnovljene sloge i “kategoričkim moralnim imperativom“. Svjesni da nam je svaka služba dana po Božjemu milosrđu, a ujedno suočeni sa izopačenim prikrivanjima istine, razdorima među ljudima i u narodnome biću, dužni smo kao Crkva promicati i donositi rod sloge i istine, premda dobro znamo da takvi plodovi rastu samo na drvetu križa, rekao je novoimenovani kardinal, pozvavši da svatko živi svoje mjesto u Crkvi u uzajamnoj pomoći, proširujući se do obzorja koje dodiruje kršćanski poziv na naviještanje i svjedočenje Radosne vijesti.

Osvrnuvši se na dvadeset i pet godina pontifikata Svetoga Oca, kardinal je kazao da se iz običnoga pitanja što je pontifikat Ivana Pavla II. za hrvatskoga vjernika rađa neobična povijest blizine koja razumije potlačenost Crkve i naroda hrvatskog u komunističkome zatočeništvu; koja ne dopušta da progovori mržnja u ratnome zatiranju; koja se raduje slobodi i potiče na solidarnost i ustrajnost u dobru. Hrvatska povijest bez njegovih bi riječi i zauzimanja bila nepotpuna, a bez njegovih pohoda hrvatska bi vjernička duša bila osiromašena i zato svaka pomisao na njega rađa zahvalnost, zaključio je kardinal Bozanić.