Spomen svete Margarete Marije Alacoque

Samostan sestara Pohoda Marijina, Zagreb

Propovijed Apostolskog nuncija

Čitanja: Ef 3, 14-19; Ps 16 (15); Mt 11, 25-30

Drage sestre Pohoda Marijina,

draga braćo i sestre u Kristu,

danas smo se okupili u ovom blagoslovljenom samostanu kako bismo proslavili spomen svete Margarete Marije Alacoque, redovnice Pohoda Marijina.

Prije samo nekoliko mjeseci završili smo jubilejsku godinu o 350. obljetnici ukazanja Presvetog Srca u samostanu u Paray-le-Monialu, kada se sam Gospodin ukazao Margareti Mariji i povjerio joj poruku koja i danas grije srce cijele Crkve, otkrivajući joj tajne …onoga Srca koje je toliko ljubilo ljude.

1. Ljubav koja nadilazi svako spoznanje

U Poslanici Efežanima, koju smo čuli, sveti Pavao nas poziva da se ukorijenimo u Kristovoj ljubavi, u ljubavi koja nadilazi svako spoznanje (Ef 3,19).

Sveta Margareta Marija je to iskustvo živjela na izvanredan način dok je promatrala Kristovo probodeno Srce, koje je poput Mojsijevog gorućeg grma gorjelo, a da nije izgorjelo.

Sveti Pavao je pišući Efežanima pozvao sve da se ukorijene u Kristovoj ljubavi. To se odnosi i na sve nas. Nije mislio samo na one koji imaju poseban poziv na kontemplativni život. Svaki je kršćanin pozvan, tamo gdje se nalazi – u svojoj radnoj sredini, u obitelji, u zajednici – ukorijeniti se u toj ljubavi koja nadilazi svako spoznanje.

Tko traži utočište u Srcu Kristovu, u bilo kojem životnom stanju i uvjetima, nalazi mir srca, odnosno jedinstvo s Bogom što je vrhunac kršćanskog života.

Time ne želim umanjiti herojstvo vaše posvete, drage sestre, već želim naglasiti da svetost nije rezervirana samo za neke: ona je cilj na koji su svi pozvani, mladi laici, poput Carla Acutisa i Piergiorgia Frassatija, redovnici i redovnice, poput Margarete Marije, svećenici i biskupi, poput Franje Saleškog, ali i očevi, majke, radnici, učitelji, vojnici i političari. Poziv na svetost je upućen svima koji se žele ukorijeniti u Kristovu Srcu, odnosno u njegovoj ljubavi koja nadilazi svako spoznanje.

U današnjem Evanđelju Isus se raduje jer Otac svoje tajne ne otkriva mudrima, nego malenima (Mt 11,25). Dakle, svatko može pristupiti otajstvu njegove ljubavi, Kristovoj mudrosti – dovoljno je učiniti se malenim.

Sveta Margareta je bila upravo takva: slabog zdravlja, skromna, ali ponizna, isticala se velikom poniznošću i duhom poslušnosti. Uvijek se podlagala mišljenju svojih poglavara i svojeg duhovnika, svetog Klaudija de la Colombièrea.

Unatoč mističnoj naravi svojeg karaktera i, posebno, unatoč viđenjima koja je imala milost doživjeti, ostala je jednostavna i konkretna, predano i marljivo izvršavajući svakodnevne dužnosti redovničkoga života u zajednici.

Upravo se zbog tih osobina svidjela Gospodinu i bila je izabrana za posebno veliku misiju. Nakon više stoljeća hoda Crkve, Isus je po njoj želio još dublje očitovati svoje Srce i svoju ljubav.

2. Srce koje poziva i tješi

Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti (Mt 11,28), čuli smo u Evanđelju. Njegovo Srce tješi, prihvaća, saginje se nad našim bolima i liječi ih.

I vi, drage sestre Pohoda, koje ste svoje srce predale Isusu, uvijek ste spremne primiti na sebe bijedu svijeta, umor i terete osoba koje se preporučaju u vaše molitve.

Papa Lav XIV. je prošlog lipnja predložio molitvenu nakanu da svatko pronađe utjehu u osobnom odnosu s Isusom i nauči iz njegova Srca imati suosjećanje prema svijetu. To je vaš glavni zadatak: izraziti sućut prema čovječanstvu koje trpi.

Ali Srce Isusovo ne samo da tješi, štoviše, ono prije svega poziva: Dođite k meni, svi!

Dođite k meni! je poziv upućen svima, ali posebno onima koji su umorni i opterećeni! Koliko li je osoba pronašlo odmor u njegovom Srcu, nakon što su se možda udaljile od Boga, nakon lutanja putovima svijeta na kojima su se uprljale njegovim blatom.

Andrés je mladi Kanađanin koji je živio nemoralnim životom. Bio je član bande mladića koja je terorizirala ljude u svojem kvartu krađama i prijetnjama iznude. Upoznao je nasilje, drogu i naposljetku zatvor. Ali upravo ga je ondje čekao Isus. Zahvaljujući radosnom svjedočanstvu zatvorskoga kapelana i jednoga misionara koji su posjećivali zatvorenike, počeo je razmišljati o smislu svojega života i važnosti ljubavi. Ipak, nakon izlaska iz zatvora vratio se starim navikama, sve do – kako sam pripovijeda – prijelomnog trenutka: Jednoga dana, dok sam snažno postajao svjestan svojeg emotivnog, tjelesnog, pa čak i duhovnog stanja, zavapio sam Bogu u svojoj tjeskobi, ni ne shvaćajući što činim. Jednostavno sam Mu rekao:„Bože, stvarno sam umoran od toga da sam rob svih tih droga i drugih ovisnosti. Gušim se. Ako si ti zaista Bog o kojemu sam uvijek slušao, onda učini nešto.“ Bilo je to svega nekoliko dana prije Nove godine 2016. – nastavlja – i baš 1. siječnja 2016. Krist je slomio te lance koji su me držali zarobljenim. Svoj sam život povjerio Njemu 10. siječnja 2016., a kršten sam 24. travnja iste godine. Od tada više nisam dotaknuo ni alkohol ni drogu, a mnogi su se ozbiljni problemi u mojem životu riješili.

Dakle, i danas Isus stoji pred vratima i kuca: Posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom (Otk 3,20), i naći će spokoj dušama svojim (Mt 11,29).

Onome koji ima hrabrosti otvoriti svoje srce Isusu, Isus otvara svoje srce.

On stavlja svoju krv u naše žile i daruje nam novo srce. To je poput bezbolne transplantacije koja liječi naše duhovne bolesti.

Koliki mladi susreću Isusa u ponoru svoje patnje!

Možda su mnogi od vas susreli nekoga iz Zajednice Cenacolo, koju je osnovala sestra Elvira u Saluzzu, mjestu koje se nalazi 50 kilometara od Torina. U Hrvatskoj imaju čak 6 zajednica. Vidio sam kako je ta Zajednica nastajala tijekom osamdesetih godina, kada sam bio župni vikar nedaleko od Saluzza. Koliko je mladih, mladića i djevojaka, primilo glas Isusa koji im je govorio: Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni. Otvorili su mu svoje srce i bili su osnaženi! Štoviše, oni su uskrsnuli! Kako sami vole reći.

Ali zašto se događaju ta čuda obraćenja?

Svako obraćenje je zasigurno misterij, ali siguran sam da je to također i zahvaljujući vama, drage sestre. Vama koje molite i darujete sve kao naknadu za uvrede koje se stalno nanose Isusu. Nemoguće je sa sigurnošću reći kome treba pripisati milost da toliki ljudi dožive susret s milosrđem Srca Isusova, ali, bez sumnje, tko moli i daruje svoj život za grješnike, ne može nego biti uslišan od Gospodina, čak i kada ne zna ni za koga točno moli.

3. Karizma koja svijetli

Vi ste, drage sestre, primile i naslijedile karizmu Vizitatinki. Vaša starija sestra, sveta Marija Margareta Alacoque, dobila je poslanje da Crkvu i svijet bolje upozna sa Srcem Isusovim koje nadilazi svako spoznanje.

Ali još prije toga, sveti Franjo Saleški i sveta Ivana Franciska de Chantal, vaši utemeljitelji, darovali su vam duhovnost blagosti, milosrđa i otvorenoga srca.

Sveti Franjo Saleški je pisao: Srce Gospodnje, postavljeno na kraljevskom prijestolju, kroz svoju ranu gleda i promatra srca ljudi. To je lijepa slika koja nam pomaže razumjeti da Isus ne gleda našu vanjštinu, nego ulazi u srce (usp. 1 Sam 16,7). Kroz ranu Svojega Srca On ulazi u rane našeg srca.

Vrlo sam zahvalan svetom Franji Saleškom i njegovoj mudrosti. Mnogo sam od njega primio tijekom godina svoje formacije. On je bio zaštitnik sjemeništa moje biskupije u Fossanu, u kojemu sam proveo osam sretnih godina.

Hranio sam se njegovom mudrošću čitajući njegova djela: Uvod u pobožni život (Filotea), Traktat o ljubavi prema Bogu (Teotim). I toliko mi je dobrog donijelo i djelo njegovog istaknutog učenika, oca Giuseppea Tissota: Umijeće korištenja vlastitih grijeha po svetom Franji Saleškom. Prava riznica mudrosti koja me naučila koliko je važno da uvijek počinjem iznova i kolika je vrijednost poniznosti!

4. Konkretne primjene

Završimo pogledom na sveticu koju danas slavimo i zamolimo je da nas nauči kako živjeti pobožnost Presvetom Srcu u svakodnevnom životu.

Evo tri jednostavna savjeta:

• U svagdanjoj molitvi: često ponavljajmo zaziv Srce Isusovo, uzdam se u Tebe.
• U zadovoljštini: prikazujmo male pokore, ali prije svega djela ljubavi, praštanja i bratstva.
• U našim slabostima i padovima: uvijek počnimo iznova, jer svetac nije onaj koji nikada ne griješi, već onaj koji se, s još većom poniznošću, odmah ponovno diže.

I naposljetku, zajedno ponovimo  zaziv svete Margarete Marije:

Srce Isusovo, koje goriš ljubavlju prema nama, rasplamti naša srca ljubavlju prema Tebi.

Amen.