Propovijed prvoga varaždinskog biskupa Marka Culeja

Okupljeni smo danas, sestre i braćo, oko Isusa. Svi koji su Isusa susretali za vrijeme njegova života, stajali su pred njegovom osobom zadivljeni. Jer on je govorio kao što nitko nije govorio prije njega. On je činio čudesna djela. On je uzimao sebi mjesto koje pripada samo Bogu. Upotrebljavao je jednostavne riječi i slike iz svagdanjeg života, ali svu dubinu i poruku tih riječi teško je do dna dokučiti. On reče: “Ja sam kruh živi, koji je s neba sišao. Ja sam svjetlo svijeta. Ja sam trs. Ja sam vrata. Ja sam Put, Istina i Život. Ja sam pastir dobri. Ja sam uskrsnuće i život.” Sve ove riječi koje počinju s “ja jesam” bile su ime za Boga, koji reče Mojsiju u gorućem grmu: “Jahve, ja sam onaj koji jesam”. Ove riječi Isus upotrebljava da kaže tko je on – jedini spasitelj svijeta. “Ja sam došao da ljudi imaju život, da ga imaju u izobilju”. I u današnjem Evanđelju Isus upotrebljava za sebe sliku dobrog pastira i govori: “Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje”. Da, blago tebi i meni, brate i sestro, što možemo reći: “Isuse, ti poznaješ mene. Poznaješ me, ne samo po imenu, po čemu me poznaju ostali ljudi. Ti poznaješ i moje srce, moje želje, moje tjeskobe i strahove, moje radosti i moje nade. Ako sam od drugih neprimijećen, neshvaćen, ako se nalazim i na rubu društva, ti me poznaješ, ti me ljubiš.” Ali je na mjestu i pitanje: “Isuse ljubim li, poznajem li ja tebe? Da li te ja otkrivam u tvojoj Riječi, jer ti si Riječ koja je tijelom postala? Da li te otkrivam očima vjere u euharistiji? Da li te otkrivam i prepoznajem u bližnjemu koji treba moju pomoć, lijepu riječ, osmjeh, ispruženu prijateljsku ruku, otvoreno srce? Da li te prepoznajem u prognaniku, u djetetu još nerođenom, jer ti reče #!Tko prima jedno dijete, mene prima#!. Da li mogu drugi u meni, u mome životu i vladanju, otkriti Tebe, prepoznati Tebe Isuse?”
Crkvi i svijetu su danas potrebni ne toliko učitelji, nego svjedoci vjere. A učitelji su potrebni jedino ako svjedoče. Ti kažeš “Imam i drugih ovaca koje nisu iz ovog ovčinjaka i njih treba da dovedem i postat će jedno stado i jedan pastir.” Sestre i braćo, evo Isusova srca. On dolazi spasiti sve ljude, bez iznimke. Svaki čovjek ima cijenu u Isusovim očima. On je spreman za svakoga položiti život. Najamnik ne izlaže svoj život, on samo sebe spašava. I Isus, nakon svog odlaska Ocu, treba one koji će nastaviti njegovo djelo. Ali, da bi mogao čovjek biti u njegovoj službi, mora Isusa ljubiti, da bi mogao biti njegov pastir. Petre, ljubiš li me? Gospodine, ti sve znaš. Ti znadeš da te ljubim. “Pasi janjce moje, pasi ovce moje.” Samo onaj koji je u zajedništvu vjere s Petrovim nasljednikom i koga Petar šalje, jest Isusov pastir. I danas, dragi vjernici biskupije varaždinske, ja dolazim k vama dolazim kao pastir, jer me k vama šalje Petar naših dana, a to je Sveti Otac Ivan Pavao II. Dolazim da budem Pastir u ovo vrijeme, kada se cijela Crkva priprema za Veliki jubilej, da proslavi dvijetisućitu godinu od Isusova rođenja. Dolazim u ovoj godini Isusa Krista. No, uzalud se Krist rodio, ako se ne rodi u tvome i mome srcu, u tvojoj i mojoj duši. Dolazim k vama ne donoseći vam mudrost ovoga svijeta, nego da vam navijestim Isusa raspetoga, ali i uskrsloga. Dolazim k vama da bih vam govorio, ne zamamne riječi koje vam gode ušima, jer ima mnogih koji tako govore, nego dolazim da vam navijestim da vas Bog ljubi, ljubi toliko da je radi vas i radi mene pošao na drvo križa. I Bog, koji me uveo u život ovdje prisutnoj mojoj majci Josipi i sada već pokojnom ocu Petru, da živim u obitelji sa šestoro braće i sestara, on me već pozvao kao dječaka ministranta sa zagorskih brežuljaka, da započnem hod za njime i hod s njime. Kao što pjeva pjesma – Tvoje usne rekoše moje ime, i ti me izabra da budem navjestitelj tvoje Radosne vijesti. I danas se nalazim ovdje, kao pastir među vama. Da moje srce, grijano na ljubavi Kristova srca, bude uz vas, uz vaše srce. Dolazim da budem pastir vama, koji ste ostali Isusu vjerni i u vrijeme kada je to bilo teško. Kada ste zbog svoje povezanosti s Isusom i s njegovom Crkvom, bili nepoželjni u službi i na istaknutijem položaju. Ali dolazim i kao pastir, da potražim i one koji su posustali na putu za Isusom ili su zalutali. Da progovorim: “Blago onome koga Isusove probodene i krvave ruke podignu na ramena, da ga ponesu natrag u ovčinjak, da ga vrate natrag u Očev dom.” Moja pastirska služba biskupa želi pridonijeti ostvarenju što intimnije i založenije ljubavi između svakog kršćanina i Krista, između cijele biskupijske zajednice i Krista. Iz te povezanosti s Kristom izvire i biskupijska povezanost i nutarnja čvrstina svih vjernika u zajednici sa svojim pastirom biskupom. No, uvijek ostaje riječ apostola Petra: “Krist Isus je pastir i čuvar duša vaših, on je gospodar baštine, on je Nadpastir.” Isus je pozivao, za vrijeme svoga zemaljskog života, u svoju službu ljude različitih zvanja i zanimanja. Među njima, pozivao je i ribare, govoreći: “Učinit ću vas ribarima ljudi.” Ribari rade jedni za druge i jedni s drugima. Ribari su zajedno u istoj lađici, nemaju svoje stado, svoje pašnjake, svoj put. U olujnim i tmurnim noćima potrebna im je hrabrost i strpljivost da izdrže, da iz teških situacija dođu do obale. I ja dolazim k vama i kao pastir i kao ribar. Trebam suradnike da dijelimo radost uspjeha, ali i tjeskobu tamnih i teških trenutaka. No, Isus je s nama. Možda se katkada čini da spava, no on uvijek ponovno i ponovno poziva: “Bacite mrežu moje dobrote i ljubavi.” Vi, prvi moji suradnici, ste braćo svećenici, redovnici i redovnice. Vi ste ti, koji ćete mi pomoći da se zajedno duhovno obnavljamo, da se kroz druženje i češće osobne susrete sve više približujemo Isusu. Isus je znao i svoje učenike povesti na samotna mjesta na molitvu. On je znao da akcija bez molitve i meditacije i duhovnog života jest samoubojstvo naše vjere i naše ljubavi. Bacat ćemo zajedno, braćo svećenici, redovnici i redovnice, mrežu Isusove dobrote u radu za duhovna zvanja. I zato je potrebno da budu župe po mjeri čovjeka, da župnik može osobno poznavati svakoga svojeg vjernika, a toj povezanosti pridonijet će i češća prisutnost biskupa u župskim zajednicama. Ova naša nova biskupija varaždinska ima i misionara iz naše biskupije, koji djeluje u Africi i svi mi ćemo nastojati oživjeti i misijski duh. Jer kada je vjera u krizi, onda je i misijski duh u krizi. Da bi nas bilo što više u Isusovoj lađi i da radimo zajednički i što složnije, posvetit ćemo brige i duhovnoj obnovi naših vjeroučitelja, koji spremaju našu djecu i mlade za kršćanski život. Posvetit ćemo se i pripremanju vjernika laika za suradnju i pomoć župnicima u njihovim župama, u brizi za zgrade i crkvene objekte, kako bi se župnici mogli rasteretiti tih briga i još više posvetiti radu s obiteljima, mladima i bolesnicima u pripremanju nedjeljne liturgije. Briga za mlade bit će jedna od važnih briga moga biskupskog služenja, zajedno s mojim svećenicima. Jer danas mladima prijete mnoge opasnosti – droga, alkohol, noćni život, nemoral, filmovi, pokvareni časopisi. Posvetit ćemo se i radu sa članovima naših katoličkih udruga, s upoznavanjem socijalnog nauka Crkve, s radom u Caritasu. Da, mnogi su planovi, a ljudi smo slabi i imamo granice svojih mogućnosti. Zato se danas obraćam i Tebi Majko, koja si bila vjerna službenica i hrabra suputnica svoga Sina Isusa Krista. Nalazimo se danas u crkvi Tebi posvećenoj, Majko na nebo uznesena. Prati ovaj Božji narod i mene njihova pastira, kao što si pratila i svojega Sina. Cijelu biskupiju i sebe Tebi povjeravam. Kršten sam u Tvojoj Crkvi Marije Snježne u Belcu, ređen sam u katedrali Tebi posvećenoj, na nebo, u Zagrebu. Dolazim, kao biskup, u Tvoju Crkvu. Za Tebe današnji Sveti Otac reče: “Ti si Majko, lijepe Ljubavi.” Lijepa si na početku, jer si puna milosti. Lijepa si po djevičanskom rođenju, jer si svijetu poklonila Spasitelja. Lijepa si u Isusovom trpljenju, jer si poškropljena pod križem njegovom krvlju i ukrašena novim poslanjem da budeš naša Majka, da nas kao Majka radosti i uskrsnog jutra vodiš prema budućnosti. Tebe molim, čuvaj nas, prati nas, i k Sinu svome dovedi nas. Amen.