Vatikan, 17. 1. 2001. (IKA) – Papino apostolsko pismo “Novo millennio ineunte” (“Početkom novog tisućljeća”) i nadalje pobuđuje veliko zanimanje, jer Sveti Otac u svim svojim govorima ističe kako nam je Jubilej ostavio veliku baštinu, koju moramo prihvatiti i omogućiti joj da dozrije da bismo mogli bolje orijentirati naš hod u novom tisućljeću. U tom je pismu Papa sažeo tu baštinu i zacrtao smjernice za pastoralno djelovanje u novom tisućljeću. Kardinal Etchegaray je to pismo bio usporedio s velikim triptihom u čijoj se sredini nalazi kontemplacija Krista.
Na to se pismo osvrnuo u razgovoru s novinarom Radio Vatikana i Papin teolog otac Georges Cottier, primijetivši da to pismo jezičnom svježinom predočuje bilancu velikog jubileja. Papa je Ivan Pavao II., prema njegovim riječima, čovjek molitve, a to znači veliki mistik. Mistični darovi pretpostavljaju duboku vjeru u otajstvo Crkve i otajstvo ljudskog spasenja. Papa uvijek gleda Crkvu u povijesti i sveopćenitosti svijeta. Teolog Cottier smatra da u tom pismu nalazimo neku proročku nit, koja povezuje prošlost s trećim tisućljećem.
Otac Cottier je uvjeren da je jubilej Crkvi dao veliki zaokret. Dosta je pogledati bilancu njegovih plodova i poruke. Kršćani su ponovno otkrili vrijednost razmatranja i kontemplacije Kristova lika. Papa u tom pismu obrazlaže bit kršćanstva, a to je svetost. Kršćansku se svetost proživljava molitvom, euharistijom i sakramentom pomirenja. Nad svime prevladava milost.
Sve to mora biti popraćeno djelima i svjedočenjem Evanđelja. Papa Ivan Pavao II. zagovara obvezu djelatne i konkretne ljubavi prema svakom ljudskom biću od začeća do prirodne smrti. Sveti Otac daje povlašteno mjesto ljubavi prema siromasima. Nije slučajno jedna od glavnih tema Velikog jubileja bila opraštanje ili barem smanjenje vanjskog duga siromašnim zemljama. Otac Cottier smatra da je to plod djelatne ljubavi.
Drugi važni element vidi u Papinom zauzimanju oko zajedništva, koje kršćani moraju živjeti na razini župa, skupina, redovničkih zajednica u obiteljima i društvu, dokazujući da kao kršćani stvarno žive zajedništvo, koje proizlazi od Krista, jer smo pozvani da budemo svjedoci toga zajedništva. Prema mišljenju oca Cottiera to Papino zauzimanje ima velik ekumenski zahvat s nepredvidivim posljedicama.