Kao delegat zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića, don Gašpar je predvodio taj zahvalni jubilej jer je bio prvi župnik Kistanja kada su ih 1997. nastanili Janjevci, Hrvati s Kosova te je upravo don Gašpar dogovarao s tadašnjom upravom Provincije dolazak milosrdnica u Kistanje.

U misi je suslavilo devet svećenika te su u njoj sudjelovale i redovnice pridošle iz Zadra, Šibenika i Splita. Slavljena je kao zahvala za sva velika djela koja je Bog učinio po djelovanju Družbe sestara milosrdnica koje 2020. g. slave 175. obljetnicu dolaska sestara Milosrdnica u Zagreb (1845.-2020.). Geslo toga velikog spomen – slavlja ‘Milosrdna ljubav osvaja svijet’ predstavlja riječi njihovog utemeljitelja Sv. Vinka Paulskog. Poželjevši da milosrdnice i u ovom vremenu sadržajem toga gesla osvajaju svijet, don Gašpar je pozvao na molitvu i za pokojne redovnice iz te Družbe i za pokojnu s. Lambertinu Dukić koja je od početka utemeljenja župe s Janjevcima djelovala u Kistanjama. Misa se slavila na datum kad su sestre milosrdnice prije 20 godina došle u Kistanje, 10. rujna 1999. g. U propovijedi mise don Gašpar je podsjetio kako je to bilo. „Nakon neuspjelog pokušaja dobiti sestre Križarice iz Đakova, s tužnim raspoloženjem razmišljali smo što činiti dalje na tom planu, koje časne sestre i gdje tražiti. Brzo smo se obratili sestrama Milosrdnicama u Split jer smo u Kistanjama već upoznali s. Blagu, zamjenicu provincijalne glavarice i preko nje uspostavili kontakt s provincijalnom glavaricom s. M. Zrinkom Marković. Iznijeli smo situaciju i glavne potrebe novonastale župe Kistanje, odnosno doseljenih Hrvata iz Janjeva. Potom smo i pismeno zamolili da nam dadnu sestre“ rekao je don Gašpar, podsjetivši da je tadašnjoj provincijalki Marković, u osobnom susretu 17. svibnja 1999. g., i dva dana kasnije u službenom pismu molbe da Milosrdnice otvore kuću u Kistanjama, rekao da je velika potreba te župe intenzivni pastoralni rad s djecom i mladima. „Gdje ima toliko mladih, ima i zvanja. To nam potvrđuje i nedavna prošlost naše župe u Janjevu. Tako danas, u gotovo svim našim biskupijama i u inozemstvu djeluje 34 biskupskih i redovničkih svećenika rodom iz Janjeva i još tridesetak časnih sestara, uglavnom Križarica i Marijinih sestara“ rekao je don Gašpar.Da se plodnost Janjevaca u darivanju njihovih zvanja Crkvi nastavlja i sada, potvrđuje da je već dosada u svom mladom postojanju otkad ih nastanjuju Janjevci, župa Kistanje dala tri ženska redovnička zvanja u Družbu sestara milosrdnica: to su Elizabeta Glasnović, Veronika Ćibarić koja je i misijama i Marija Palić. „Župa Janjevo i naši vjernici imaju jako dobro iskustvo sa časnim sestrama. Cijene ne samo njihovu požrtvovnost i rad, već u njima gledaju i osobe Bogu posvećene. Stoga se prema njima zahvalno i vjernički s poštovanjem ophode. Njihova nazočnost i blizina su takva moralna i duhovna snaga našim vjernicima koja će im pomoći da budu bolji ljudi i bolji vjernici. Vaše sestre bile bi duša župe na uljudbenom i vjerničkom planu“ podsjetio je don Gašpar na svoje tadašnje obraćanje provincijalki Marković.

Molbu don Gašpara kao tadašnjeg kistanjskog župnika sestre su jednoglasno i pozitivno prihvatile na svom vijeću te su poslale redovnice u Kistanje. Don Gašpar je tada sestrama ustupio uređeni stan u ambulanti, a on kao tadašnji župnik preselio je u jednosobni stan. Određeno je da dođu tri sestre: s. Blaženka Delonga, katehistica i sviračica, s. Lambertina Dukić, kuharica i s. Nada Tadić Šutra, medicinska sestra. Najprije su došle Delonga i Dukić, a medicinskoj sestri je trebalo urediti radno mjesto u ambulanti. Sestre su došle u petak, 10. rujna 1999. g., a dva dana kasnije, u nedjelju, 12. rujna, predstavljene su župljanima i uvedene u službu od svojih pretpostavljenih sestara koje su došle iz provincijalne kuće u Splitu. „Toj skromnoj, ali za župu vrlo značajnoj svečanosti, tada su se pridružili i don Pavao Kero koji je trajno u svemu pratio život, rast i sva događanja naše nove i mlade župne zajednice u Kistanjama te nekoliko sestara iz Splita i Kaštela. Znajući što sestre znače našim ljudima, da su one duša župe, u župi je toga dana nastalo blagdansko i vedro raspoloženje. Unatoč mnogim izvanjskim nesređenostima, zgarištima i ruševinama u mjestu te objektivnim problemima koji pogađaju mjesto i ljude, dolaskom sestara župa Kistanje dobila je novo lice i stvorena je dobra podloga za život i djelovanje župne zajednice“ istaknuo je don Gašpar, poželjevši da Bog po zagovoru sv. Vinka Paulskog blagoslovi daljnji boravak i rad sestara Milosrdnica te da župa Kistanje i dalje Crkvi dariva nova duhovna zvanja.Don Gašpar je istaknuo da je život sestara Milosrdnica izazov i poticaj i za život vjernika laika. „Redovnički život mnogim vjernicima pokazuje smjer kretanja i pomaže im otkrivati i u njima takav život. Vaše djelovanje, drage sestre, u župi Kistanje u ovih 20 godina ne sastoji se u nametanju nekih teorija, pouka i znanstvenih predavanja ljudima kojima ste poslani, niti ste težili da im nametnete ono što su oni davno vidjeli i već tisuću puta čuli. Nego, Vaša služba je da ljudima otvori oko i uho za Boga čija riječ u Bibliji glasi: ‘Evo, sve činim novo!’“ rekao je don Gašpar u obraćanju redovnicama. Istaknuo je i da katolički religiozni pedagog Hubert Halbfas kaže kako je za vjersku pouku i odgoj u vjeri potrebno probuditi u ljudima ‘treće oko’, „kako ne bi bili ograničeni u svojim sposobnostima i iskustvima, promatrajući svoj život ograničen samo na ovozemaljske činjenice. ‘Treće oko’ im pomaže da vide dublju i onostranu dimenziju života i stvarnosti, duhovnu i nadnaravnu stvarnost“ poručio je don Gašpar. Istaknuo je da milosrdnice ljudima „ne daju gotove recepte kako se osloboditi problema niti im nude jeftina obećanja za lagodnim životom, bez poteškoća i napora“. „Na cijeni je vaša bliskost s ljudima kojom ste hrabrili mnoga srca i zadivljuje vaša veličanstvena sposobnost za uzajamnom prisutnošću. Došli ste u župu u kojoj ima puno posla za redovnice, da svoje milosrđe trajno očitujete ljudima. Zbog toga ste omiljeni, poštovani, priznati. Iz dana u dan susrećete se sa živim ljudskim dokumentima, u stanju ste ih dobro čitati. Stoga je vaš život uvijek iznova nov, neočekivan, poticajan i stvaralački. Božji ljudi su duhovnici budućnosti, ljudi s gorljivom čežnjom da žive u Božjoj nazočnosti, srca prisno povezanog s Bogom, koji u molitvi slušaju glas ljubavi. Oni su mistici, a ne moralisti“ istaknuo je don Gašpar, naglasivši da je takav bio i njihov utemeljitelj sv. Vinko.

Sv. Vinko s vama i danas hoda ovom župom, sijući Riječ evanđelja koja pada na plodno tlo, jer ta je riječ i njega i vas oduševila, uznemirila, uzbudila, zadivila. Pokazao vam je vlastitim životom kao treba živjeti i djelovati. Ne naučio, nego pokazao!

Papa Pavao VI., sada sveti, potvrdio je veliku istinu: „Suvremeni čovjek radije sluša svjedoke, nego učitelje. Odnosno, ako i sluša učitelje, to čini zato što su svjedoci““ rekao je don Gašpar, poručivši da „posvetiti svoj život ljudima, s njima dijeliti ne samo vjeru, nego i sumnju, ne samo nadanje, nego i strah, znači zajedno s drugima doći u dodir s Gospodarom života“.

„Vjerski i duhovni život ne podrazumijeva neke posebne misli, predodžbe i osjećaje. On se krije u jednostavnim, uobičajenim doživljajima naše svakodnevice, reći će sv. Terezija od Maloga Isusa. Drugi svijet, Kraljevstvo Božje, već je prisutno u našoj naizgled nevažnoj, banalnoj svakodnevici. Naš zadatak nije da sanjarimo, nego da otkrijemo njegove tragove posvuda oko nas. Kad Bog uistinu postane središtem našeg života, više nije važno kako drugi reagiraju na nas, jesmo li uspješni, je li naše ‘ja’ svaki put došlo na svoje. Treba nam treće oko! Kada više ne ovisim o naklonosti i priznanju drugih ljudi, onda im se mogu otvorenije približiti. Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi“ poručio je don Gašpar, ohrabrivši u tom smislu riječju apostola Pavla: „Ta gledajte braćo, sebe pozvane: Nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog i ono što nije da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom (1Kor 1, 25-31)“.

S. Blaženka Delonga je od početka i još uvijek u službi u Kistanjama, a s. Edita Špralja u Kistanje je došla u ožujku 2006. g., nakon smrti s. Lambertine. Župnik Kistanja don Ivan Perković na kraju mise, u čestitci za njihovo služenje, darovao je prigodna priznanja dr. Josip Dukiću, prof. crkvene povijesti na splitskom KBF-u koji je nećak s. Lambertine, s. Blaženki Delonga, s. Mariji Palić i s. Andrijani Mirčeta, provincijalki splitske Provincije Navještenja Gospodinova Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga.