Proslava 40 godina svećeništva fra Ivana Kovačevića i fra Pere Šestaka

Proslava je upriličena u crkvi sv. Josipa u kojoj Misija ima svoje sjedište.

Svečarsku misu predslavio je provincijal Hrvatske franjevačka provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić, a propovijedao je fra Milan Gelo (HKM Tübingen). Slavlju su se pridružili i vlč. Mario Lukes iz Eschwegea, vlč. Christof Näder iz Marburga i fra Ivan Penava OFMConv iz Würzburga.

Na početku mise vjernici HKM Hanau uputili su zahvalnu riječ svojem jubilarcu župniku fra Ivanu Kovačeviću i poklonili mu novu misnicu bijele boje s likom sv. Antuna Padovanskog kako drži Dijete Isusa i ljiljan u ruci. Propovjednik fra Milan Gelo kroz svoju propovijed usporedio je život sv. Ivana Krstitelja sa životom jednog svećenika. Opisao je život sv. Ivana kroz tri faze: od začeća i rođenja koje je bilo prožeto mnogim proročkim znakovima, preko njegovog boravka u pustinji i propovijedanja pa sve do njegove svjedočanske mučeničke smrti.

Začeće Ivana Krstitelja je čudesan događaj jer je Bog odgovorio na molitve Zaharije i Elizabete koji su dugo iščekivali prinovu, rekao je fra Milan. Osim toga, Ivanu je pri rođenju dano neobično ime Ivan koje znači Bog je milostiv. Ako usporedimo rođenje i poziv jednoga svećenika, dobro znamo da Bog već unaprijed priprema život jednoga svećenika, a ime uvijek znači identitet, napomenuo je propovjednik. „Sa svakim novim svećeničkim zvanjem Bog se uvijek iznova smiluje molitvama mnogih u Crkvi. Tko zna koliko je molitava nečijih djedova i baka, pradjedova i prabaka utkano u poziv jednoga svećenika još i davno prije njihovog začeća? Svaki poziv je znak da je Bog uslišio molitve mnogih“, istaknuo je propovjednik.

Potom je govorio o drugoj fazi života sv. Ivana Krstitelja u kojoj se on povukao u pustinju i propovijedao. Njegova samoća je poticaj za smisleno življenje svećenikova samoće, a propovijedati i pokazati Krista, kao i voditi prema Kristu pripada temeljnim zadatcima života ne samo Ivana Krstitelja, nego i svakoga svećenika. Nadalje, treća faza Ivanova života je prožeta iskustvom patnje i krize. Najbolji primjer njegove osobne krize odnosi se na pitanje je li Krist kojega je on propovijedao ujedno i obećani Mesija, istaknuo je fra Milan. Životu svakoga čovjeka pripada i iskustvo krize u kojoj se sve dovede u pitanje. „Ono što je spasilo Ivana Krstitelja odnosi na dosljednu vjernost Bogu, ali i svojem temeljnom poslanju: navijestiti Krista. Premda je posljednje dane proveo u zatvoru, znao je da njegova prošlost nije uzaludna, jer je cijeli svoj život usmjerio prema Onome koje dolazi“, rekao je propovjednik.

I na kraju, važno je napomenuti da je Ivan Krstitelj svoj život mučenički položio kao svjedočanstvo za zaštitu braka, jednako kao što su i današnji svećenici pozvani ne samo govori istinu, nego se zalagati za istinu o čovjeku, braku i životu. Propovijed je zaključio riječima: „I svećenik našega vremena treba biti spreman ne zauzimati mjesto Krista, nego ga propovijedati; svećenik je svjedok Isusa Krista. On, unatoč svim sposobnostima, ne propovijeda sebe, nego Krista. Kada bi propovijedao o sebi i sebe, ne bi imao što drugima ponuditi. Ako ne govori o Bogu, njegovo poslanje gubi proročku dimenziju, jer prorok poziva na vjernost Bogu. Svećenik ne govori drugima, nego i sebe i druge želi ne samo svojim propovijedanjem, nego i stilom živoga privesti Kristu. Iz toga razloga je Ivanova autentičnost i poslanje izazov i poticaj za svećenike svih vremena.“

Na kraju mise provincijal fra Miljenko Hontić OFMConv čestitao je slavljenicima na njihovom svećeničkom pozivu i ustrajnosti na tom putu. Tom prigodom uručio im je pergamene s ispisanim papinskim blagoslovom iz Rima. Slavlje ovih visokih svećeničkih jubileja nastavljeno je i nakon mise ispred crkve gdje su vjernici HKM Hanau uz pjesmu upriličili lijepo narodno veselje.