Sestra Melanija Cvrtak proslavila je 50. godišnjicu redovničkih zavjeta u župi Svete Male Terezije od Djeteta Isusa u Bistrici kod Uskoplja. Nakon što je 3. kolovoza ove godine u Granešini, zajedno s još šest susestara obnovila svoje redovničke zavjete prigodom pedeset godina redovničkog služenja, sestra Melanija je u četvrtak 12. kolovoza, u krugu svoje braće, sestara i njihovih obitelji, te rodbine i prijatelja u rodnoj župi u kojoj je primila dar vjere i prve sakramente, pod svetom misom zahvalila Bogu na ustrajnosti u svome redovničkom poslanju.

Od 140 godina, koliko je prošlo od ponovne uspostave redovite crkvene hijerarhije u BiH, s. Melanija je, vjerna Družbi Kćeri Božje Ljubavi, ugradila više od jedne trećine svoga redovničkog poslanja. To je vrijedno divljenja i svakog poštovanja na ljudskoj, kršćanskoj i redovničkoj razini, zato što je u tih 50 godina nesebično, s puno ljubavi, požrtvovnosti, poniznosti, a katkad doživljavajući i poniženje, vjerno služila Bogu, ljudima i svojoj Družbi – uvijek sve na veću slavu Božju, vjerujući da Božja Providnost sve vodi i svime upravlja.

Upravo joj je ovo bezuvjetno pouzdanje u Božju Providnost davalo snagu i nosilo je u svim okolnostima njenog života. Ne samo da se s. Melanija uvijek uzdala u Božju Providnost, nego je u svojoj slobodi dopustila Božjoj Providnosti da se njome posluži i da svojim talentima, svojom zauzetošću, ustrajnošću, strpljivošću, molitvom i požrtvovnošću ta Božja Providnost dođe do mnogih koje je susretala u svome redovničkom poslanju, najviše djelujući sedam godina kao medicinska sestra na intenzivnoj njezi, najprije u Općoj Bolnici u Bitoli u Makedoniji, a potom do mirovine na otorinolaringologiji u Kliničkoj bolnici »Sestre Milosrdnice« u Zagrebu.

Upravo su na tim periferijama ljudske egzistencije mnogi mogli osjetiti i posvjedočiti kako se Božja Providnost poslužila i ovom redovnicom kao i krajem osamdesetih godina kada je svojim medicinskim znanjem i duhovnom skrbi u teškim trenucima pomagala narodu na Kosovu. Pored ovih službi, nakon umirovljenja zbog bolesti kralježnice, s. Melanija je pet godina djelovala u internatu Katoličkog školskog centra »Sveti Josip« u Sarajevu, a potom i deset godina u Vitini na Kosovu brinući se duhovno i medicinski za one kojima se stavila u službu. Svoje umirovljeničke dane još uvijek provodi aktivno, brinući se za stare i nemoćne sestre iz svoje Družbe u Granešini.

Obljetnice, poput ove zlatne, su znak i ohrabrenje mnogima da ustraju u svom svećeničkom, redovničkom i obiteljskom pozivu te poticaj svima da se još više odvažimo biti ustrajni i strpljivi s Bogom, s drugima i sami sa sobom. Zasigurno je to jedan od načina kako plemenito i radosno služiti Bogu, Crkvi i svome narodu, kako je, ohrabrena primjerom dobrih svećenika, redovnika i redovnica, to činila i još uvijek čini s. Melanija Cvrtak.