Misno slavlje predvodio je vlč. Milan Milovan uz koncelebraciju slavljenika te svih okupljenih svećenika. Na misi je sudjelovalo osoblje Doma Betanija te slavljenikova nećakinja Gracijela Marić. Predslavitelj je na početku te mise zahvale za visoki jubilej naglasio kako je vlč. Milanović svoj život proživio u teškim vremenima naše domovinske povijesti, proživio je Drugi svjetski rat, teški pritisak u poslijeratnim vremenima, i mnoge druge nedaće koje su donosile razne epohe. Veći dio svoga svećeničkog rada služio je u veoma teškim ekonomskim i prostornim uvjetima, napomenuo je predslavitelj. Naime, župe u kojima je bio veći dio svog svećeničkog života smještene su na sjeveroistoku Istre, pod obroncima Učke, u predjelu koji je u prošlim vremenima bio prometno poprilično teško dostupan.

Vlč. Milanović rođen je 23. travnja 1920. godine u Kringi, u Pazinskom dekanatu. Svećeničku formaciju stekao je Trstu, gdje je za svećenika zaređen 4. lipnja 1944. Nakon ređenja služio je dvije godine u župama Lanišće, Brest i Slum. Od 1946. do umirovljenja, 2009., bio je župnik u župama Dolenja Vas, Boljun i Vranja, punih 63. godine. Taj izuzetno vitalni svećenik, od umirovljenja, u dobi od 89 godina, svoje umirovljeničke dane provodi u Svećeničkom domu u Puli, u molitvi s krunicom u ruci.

Sa svojih 99 godina najstariji je svećenik Porečke i Pulske biskupije, generacija je bl. Miroslava Bulešića, 20 dana stariji od njega, i uvijek ga se rado sjeća. Spominjući se krvave krizme, ispričao je da je toga dan i on trebao biti ondje, tog kobnog „24. kolovoza 1947. bila je nedjelja, želio sam najprije izvršiti svoje obveze prema župama kojima sam upravljao kako bi poslije toga na miru mogao posvetiti vrijeme posjetu drugoj župi“, ispričao je vlč. Milanović. No spletom okolnosti, voljom Božjom, nije dospio onamo, jer je u Božjem planu bilo da poživi dug život kao Kristov svećenik.

U svećeničkom domu Betanija trenutno boravi 12 umirovljenih svećenika.