Zagreb, (IKA) – Euharistijsko slavlje na svetkovinu bl. Ivana Merza u župi blaženoga Ivana Merza u Španskom u srijedu 10. svibnja u predvorju škole predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško. U koncelebraciji je bilo više svećenika, među kojima domaći župnik Darko Bručić Pavuk, dekan Kustošijanskog dekanata preč. Vjekoslav Meštrić te postulator kuze za proglašenje svetim Ivana Merza o. Božidar Nagy, DI.
Uvodeći u euharistijsko slavlje, biskup Šaško uputio je na znakovitost samoga mjesta, atrij škole. „Koliko god bio težak i neshvatljiv put na koji ljudi stavljaju razne zapreke da bi župa imala svoju crkvu, dobrota, osjetljivost i odgovornost onih koji omogućuju slavlje u ovome predvorju bit će upisana kao Božji trag u povijesti vaše vjerničke zajednice. Ovo je odraz istine da nas Duh Sveti po blaženome Ivanu Merzu vraća u školu Isusa Učitelja. U toj školi Radosne vijesti i zajedništva s Bogom i ljudima došli smo večeras živjeti prisutnost Uskrsloga, moleći od Gospodina oproštenje grijeha, da bismo živjeli ljepotu svoga kršćanskoga poziva: biti sol zemlje i svjetlo svijeta”, rekao je biskup Šaško.
Biskup Šaško u homiliji je potaknuo mlade da uzmu u ruke zapise mladoga čovjeka bl. Ivana Merza, zaštitnika te župe. „Pravo je čudo koliko je toga zapisao i napisao u trideset i dvije godine svoga života, što je sve čitao, kojim se temama bavio. Borio se sa svojim dvojbama, gubitcima, zaljubljenostima i nejasnoćama. Ali, u sve je unosio kršćanstvo; u svemu je susretao tragove evanđeoske soli i svjetla. Upravo to nam je i danas potrebno u Hrvatskoj. Ovaj prostor škole usmjerava mi misao na to da kao kršćani sve trebamo razmotriti, bez imalo tjeskobe; sve proučavati, stjecati spoznaje i znanja, imati uvide i širinu obzora. Činimo to uvijek vedro, jer znamo da je Krist donio odgovor na sva naša pitanja i da je Bog Stvoritelj svega i da u svakome novom otkriću možemo još snažnije otkriti Boga”.
Ohrabrujući vjernike, biskup je rekao kako se ponekad čini „da nemamo dovoljno snage, zaboravljajući da se sol koristi u malim količinama”. No, „u kršćanstvu je sve u otajstvu malenosti i rasta, pšeničnoga zrna i kvasca. Tako samo kuhari i kuharice znaju koja je točna mjera sastojaka, ali se obično kaže da je potrebno staviti malo soli. Sol se naizgled izgubi među namirnicama, ali bez te prividne ‘izgubljenosti’ sva količina hrane nema smisla. I u Crkvi i u društvu nastaju poteškoće kada nema ljudi koji bi zaboravili sebe, kako bi opće dobro, zajedništvo zadobilo smisao i okus. S raznih strana i razmišljanja ljudi koji nisu kršćani dolazi spoznaja da se život gubi, kada ga se želi sačuvati za sebe. Punina života nalazi se u njegovu darivanju. Samo tada možemo kušati i vidjeti kako je dobar Gospodin”.
Upućujući na blaženika, biskup je rekao „da nam on pokazuje gdje je izvorište i cilj naših čežnja i naše ljubavi”, te je stoga pozvao vjernike „molimo blaženoga Ivana da nam svojim zagovorom pomogne vratiti okus života tamo gdje mislimo da smo ga izgubili i oživjeti boje ljubavi, tamo gdje nam se čini da je patnja bila presnažna i da je pokopala radost. Molimo ga da nam u Hrvatskoj vrati oduševljenje i hrvatski duhovni zanos od kojega nas puno toga otklanja i za koji se čini da je potrošen. I zahvalimo Bogu za čežnju koja nas je i večeras dovela do Kristova svjetla u Crkvi, da budemo svjetlo ljepote euharistije. Ovdje za oltarom učimo primati dar i dijeliti ga, da bismo živjeli puninu, vječnost Božje ljubavi”.