U homiliji se don Mario prisjetio riječi sv. Ivana Pavla II.: „Donesite Njemu ono najdragocjenije – zlato vaše slobode, tamjan vaše molitve i smirnu vaše najdublje ljubavi.“ Zlato, to je imetak kojeg se mladić ne može odreći u Evanđelju i  zato nije mali broj žalosnih ljudi kod nas, koji su vjerojatno osjetili poziv, ne nužno svećenički, ali se nisu odvažili;  ‘ove  Isus naziva bogatim, kojima je teško dospjeti u Kraljevstvo Božje’. Radi se samo o tome – ostaviti sve, a to pada teško, ali Bog to čini mogućim i s Njim to uspije.

U povijesti kršćanstva uvijek je bilo posebnih, koji su Krista na izvanredan način slijedili, koji su Gospodinove riječi doslovno provodili u život, naglasio je don Mario, spomenuvši pritom sv. Antuna pustinjaka, sv. Franju, sv. Klaru, sv. Elizabetu, te zaključio: „Tko svoj život, svoju slobodu i svoje vlasništvo daruje Bogu, ako tako činimo  u jedinstvu s našom nebeskom Majkom Marijom, taj će iskusiti da mu ništa nije propalo, nego da se u Bogu sve nalazi, jer Bog nam ništa ne  želi oduzeti, budući da smo sve od Njega primili. On bi nam htio puno više darovati – pravu   slobodu i vječnu baštinu“.

Govoreći o važnosti molitve krunice, svaki dan, podsjetio je na ukazanje BDM sv. Dominiku, te zaključio homiliju pozivom na molitvu, koliko god, pa i kada se zaspe na prvoj desetici, to je blagoslov, i nije grijeh, jer, koliki ne mogu zaspati, koliki se neće probuditi, a tebi je Bog dao blagoslov da s molitvom  i Marijom zaspeš, rekao je. Završio je propovijed molitvom Molbenice, koju su vjernici molili tijekom trodnevnice, skupa sa svećenicima.

Središnju blagdansku misu don Mario slavio je u koncelebraciji dekana i župnika don Davora Bilandžića i župnog vikara don Dine Prkuta. Najavljena procesija nije održana zbog kišnog vremena, kao i procesija sa svijećama na uočnicu blagdana. Pjevanje je predvodio mješoviti župni zbor uz mandolinski sastav, pod ravnanjem s. Marijane Cvitanović, a za orguljama je bio Vice Šiljeg.