PROSLAVA BLAGDANA SV. FRANJE - ZAŠTITNIKA MIRA I EKOLOGIJE

Zagreb, 4. 10. 1994. (IKA) – Redovnici i redovnice franjevačkog reda, najbrojnije redovničke zajednice na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine, te jedne od najrasprostranjenijih na svijetu, proslavili su, 4. listopada, svoga zaštitnika sv. Franju Asiškoga. U republikama Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini djeluje pet provincija reda Manje braće, sa sjedištem u Zagrebu, Zadru, Splitu, Sarajevu i Mostaru, te provincije franjevaca kapucina, franjevaca konventualaca i franjevaca trećoredaca, koje svoje sjedište imaju u Zagrebu.
Uoči samog blagdana, u većini se franjevačkih crkava održao obred preminuća sv. Franje. U crkvi sv. Franje na Kaptolu u Zagrebu, mise su slavljene od 6 sati ujutro do podneva svaki sat, a svečana je misa, koju su, prema tradiciji, predvodili oci dominikanci, u 18.30 sati.
U župnoj crkvi sv. Mihaela u Zagrebačkoj Dubravi, koju vode franjevci kapucini, svečane su zavjete u Hrvatskoj kapucinskoj provinciji položili fra Nedjeljko Golubar i fra Romeo Josip Koščak, koji će zajedno s fra Brankom Lipšom u nedjelju 9. listopada biti ređeni za đakone.
Sv. Franjo Asiški, jedan od najomiljenijih svetaca Katoličke Crkve, zaštitnik mira, mirotvoraca i ekologije, rođen je 1182. u bogatoj trgovačkoj obitelji u Asizu. Nakon što je zarobljen u ratu s Perugiom, obraća se duhovnim vrijednostima. Slučajan susret s gubavcem mijenja njegov stav prema siromasima i bolesnicima. Dok je molio u crkvici San Damiana, god. 1205, začuo je glas s križa: “Franjo, pođi i popravi mi ckrvu, kako vidiš, sva je u ruševinama!” Franjo je nakon toga popravo crkvicu sv. Damjana, te još dvije crkvice u gradu. Ostavlja svoju trgovinu, živi siromašnno i propovijeda Evanđelje. Svojim propovijedima i životom ubrzo je okupio brojne sljedbenike. Na temelju evanđeoskih tekstova napisao je za svoju subraću Pravilo života manje braće koje je god. 1209. potvrdio papa Inocent III. Osim Reda manje braće, sv. Franjo je, na molbu sv. Klare utemeljio ženski red stoge klauzre, klarise, a za oženjene tzv. Treći red (danas Franjevački svjetovni red). U duhu svojeg gesla “mir i dobro” putovao je god. 1219. na Bliski Istok, gdje je propovijedao pred sultanom, što će u XI. pjevanju “Raja” opisati Dante. Glasovita je i njegova molitva za mir. Dvije godine prije smrti mistično je zadobio na tijelu Kristove rane. Umro je u Porcijunkuli 3. X. 1226. Papa Grgur IX. proglasio ga je 1228. svetim.