Trogir, (IKA) – “Mi volimo svoju domovinu. To trebamo reći danas na sv. Ivana Trogirskog i hrvatskog, znajući da su nadošli dani kada to nepopularno zvuči. Smatram da građanin svijeta treba imati i voljeti svoj dom, svoje ime i prezime, svoj grad, domovinu i povijest, ako želi oplemeniti zajednicu naroda, koja često nema svog identiteta, ni imena, a u koju nas tako bezglavo guraju. Povijesni izvori kažu da je Sv. Ivan izravno, pregovorima i zagovorima spasio grad Trogir od sigurnog razaranja od strane Kolomana. A danas Trogir treba Ivanovu i Božju pomoć pred duhovnim razaranjem liberalnog života, čak i onih koji za sebe tvrde da su kršćani vjernici”, istaknuo je dekan Trogirskoga dekanata i katedralni župnik don Pavao Piplica u uvodu u koncelebrirano misno slavlje 14. studenoga, na blagdan sv. Ivana Trogirskog, pozdravivši sve vjernike i građane grada Trogira, a onda u njihovo i svoje ime predsjedatelja misnog slavlja biskupa mostarsko-duvanjskog i trebinjsko-mrkanskog dr. Ratka Perića, brojnu braću svećenike Trogirskoga dekanata i Splitsko-makarske nadbiskupije, trogirskoga gradonačelnika i saborskog zastupnika Vedrana Rožića, zamjenika gradonačelnika Vinka Brkana i sve ostale dužnosnike Gradskog poglavarstva i Gradskog vijeća grada Trogira, dožupana Splitsko-dalmatinske županije Luku Brčića, druge načelnike i gradonačelnike iz susjednih općina i gradova, pročelnika Konzervatorskog odjela Trogir Radoslava Bužančića, predstavnike gradskih službi, institucija, udruga i političkih stranaka, a posebnu dobrodošlicu uputio je gostima – predstavnicima grada Vaterstettena i njihovu gradonačelniku Robertu Nidergesässenu, predstavnicima Hrvatske samouprave XI. okruga grada Budimpešte na čelu s Anicom Petreš Nemeth, predstavnicima i gradonačelniku Mariu Andrenacciju talijanskog grada Porto San Elpido i predstavnicima Sindikata umirovljenika Italije te svim sudionicima proslave blagdana sv. Ivana Trogirskog i Dana grada Trogira.
“Nalazimo se u povijesnoj trogirskoj jezgri kojoj je jezgra ova katedrala i koja s ostalih 160 kulturalnih spomenika na kugli zemaljskoj potpada pod zaštitu svjetske baštine od 1997. i jedno je od pet iznimno dragocjenih mjesta rada ruku čovječnijih u Hrvatskoj na tome svjetski priznatome vrhuncu ljudskoga umijeća i genija”, rekao je biskup Perić u homiliji te nastavio: “U 850.–godišnjoj povijesti biskupije trogirske od kraja X. stoljeća do 1828. od 52 samostalna biskupa na trogirskoj je katedri stolovalo osam biskupa Trogira, a između tih pedesetak biskupa najglasovitije je ime Ivana Trogirskoga kojega ova crkva štuje kao svetoga još od davne 1192. godine, 80 godina nakon biskupove smrti, kada je Papin izaslanik proveo proces o biskupovu životu, svetosti i čudesima. Premda svi spisi kanonizacije koja je vođena u više navrata nisu očuvani, ima dostatno dokaza koji potvrđuju proces jer se govori o 60 izvedenih svjedoka. Osobito su čudesa proslavila samoga sveca, uvelike je, dakle, značio sam glas božjega naroda, koji je doživljavao zaštitu sveca, i pomoć Ivanovu u svakodnevnim životima, u brodolomima, u plodovima ljetine, u zdravlju, te ga tako drži i štuje kao sveca sve do danas. U listanju povijesnoga pregleda i znamenitijih postaja ovoga grada, čitatelju upadaju u oči ove tri godine: 1203., kada je počela gradnja ove velebne katedrale posvećene sv. Lovri đakonu, zatim godina 1603., kada je dovršen toranj na katedrali i 2002. kada je, ponovno 400 godina kasnije, dovršena restauracija renesansne kapelice bl. biskupa Ivana Trogirskog. Osamsto godina oko katedrale Sv. Lovre zaštitnika i blaženoga Ivana suzaštitnika. Nema sumnje da je ovakvu identitetu, i ove jezgre i ovoga grada, pridonio skup talentiranih radnika i velemajstora. Radovan, Bonino, Blaž Jurjev Trogiranin, Ivan Duknović, Ivan Lucić, ali povijest nam kazuje da je najviše utjecaja na ovaj grad ostavio njegov biskup Ivan sveti, biskup koji je vodio ovu Trogirsku biskupiju 47 godina, a onda kao moćni zagovornik 900 godina od tada do sada”, rekao je biskup Perić u propovijedi. U nastavku homilije primijetio je kako evanđelje koje se čitalo na misi donosi tri Isusova načela po kojima možemo razvijati i očuvati svoj duhovni identitet, kako je rekao, “i ovdje u vremenu i gore u vječnosti”. To su odreknuće od ovoga svijeta, odreknuće od svoga tijela te odreknuće od svoga ja. Biskup Ivan Trogirski je sva ta tri načela dosljedno proveo u svom životu: odrekao se rimskoga plemstva, a prihvatio se benediktinskog siromaštva i načela ora et labora – moli i radi, bio je poznat kao pokornik, koji je svoje tijelo disciplinirao, a duhovne kreposti razvijao, ulaskom u samostan prihvatio je i zavjetovao posluh, a posluh je baš to – odreći se svoga ja, odreći se svoje volje i podložiti je volji drugoga, poglavara. On je zavjetovao posluh u svome redovništvu, a kasnije kao biskup u Trogiru morao tražiti od svoga svećenstva i vjernika, ali isto tako biti poslušan zakonitom papi Aleksandru II. sve po primjeru poslušnoga Isusa Krista, istaknuo je biskup Perić.