Proslava blagdana sv. Luke i 150. godina župne crkve u Kučinama

Čestitavši svima blagdan sv. Luke i 150. obljetnicu župne crkve, nadbiskup je pozdravio župnika don Mirka Bitunjca, predstavnike političke i društvene vlasti, okupljeni vjernički puk i sve one koji su povezani s tim blagdanom i mjestom. „Slavimo danas 150 godina vaše crkve koja je djelo ruku vaših djedova i baka, očeva i majki. Ona svjedoči o njihovoj vjeri i poslanju, spremnosti na sudjelovanje te zajedništvu. Upravo te tri riječi sadržaj su Sinodalnog hoda u kojem se nalazimo i preko kojeg želimo graditi i živjeti jednu Crkvu – sinodalnu – kroz zajedništvo, sudjelovanje i poslanje“, kazao je nadbiskup, posjetivši na dugu povijest te župe koja je prvotno nosila ime sv. Luke, a danas Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije. 

Nadbiskup je u homiliji kazao da, kad bi nekoj osobi koja želi upoznati Krista i Crkvu trebao preporučiti kojeg evanđelista prvog pročitati, sugerirao bi joj upravo Luku i njegovo evanđelje jer je ono najbliže čovjeku i njegovim životnim problemima i današnjem mentalitetu. „To je evanđelje milosrđa Božjeg, a milosrđe je svakodnevni lijek za naše odnose. Samo Luka donosi prispodobu o rasipnom sinu, o milosrdnom Samarijancu, o cariniku pokajniku iz hrama, o uskrsnuću sina udovice iz Naina“, istaknuo je nadbiskup, dodavši da, osim na milosrđe, sv. Luka naglasak stavlja i na molitvu te zahvaljujući njemu danas baštinimo molitve Crkve „Slava Bogu na visini“, „Veliča duša moja Gospodina“, „Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov“ i „Sad otpusti Gospodine slugu svoga“.

Nadalje, nadbiskup podsjeća koliko je sv. Luka socijalno osjetljiv te navodi kako u svome evanđelju donosi prispodobu o bogatašu i Lazaru i kako traži siromaštvo od Kristovih učenika. Također, svetac donosi ozračje Duha i radosti. Nakon što je rekonstruirao život tog sveca, liječnika koji je prvotno bio poganin, naglasio je kako je osim evanđelja napisao i Djela apostolska kojima je pratio rađanje i život Kristove Crkve. „Na početku svoga zapisa sv. Luka piše ‘Dragi Toefile’, a Teofil znači ‘ljubitelj Boga’ ili kako bi mi rekli Bogoljub. To je zapravo svaki čovjek koji ljubi Boga – svima nama su upućene ove njegove riječi i zapisi“.

Osvrćući se na evanđelje dana u kojem Gospodin među ljude šalje sedamdeset i dvojicu svojih učenika, nadbiskup je pojasnio da je taj broj u ono vrijeme značio cjelovitost jer se vjerovalo da na zemlji postoje sedamdeset dva naroda – dakle svima na spasenje. „Trebamo shvatiti da smo svi pozvani i poslani širiti njegovu Radosnu vijest. I mi smo zahvaćeni ovim brojem. Važno je samo da uspijemo kroz svoj život ostati usmjereni na Krista i njegovu poruku“. Istaknuo je da smo, na isti način, svi pozvani sudjelovati u Sinodalnom hodu na kojem se nalazi čitava Katolička Crkva. „Riječ sinoda, sastavljena je od riječi syn što znači sa, s, i kada je riječ o osobama znači biti zajedno, označava zajedništvo te hodos znači put – hod, tj. način na koji se stiže k cilju. Potrebno je sagledati naše župe, čitavu Crkvu, ali i naše obitelji, društvo i čitav svijet. Koliko smo sinodalni? Koliko smo svjesni da trebamo hoditi zajedno, jedni za druge i jedni uz druge? Bez toga nemamo budućnosti, a to možemo uspjeti samo ako Krista uključimo u svoje živote“. Pozvao je sve okupljene da pročitaju Lukino evanđelje kako bi dobili odgovore za svoje životne poteškoće i kako bi radosni mogli zajedno hoditi ka konačnom cilju, a na tom putu potreban nam je i njegov zagovor da bi dimenzije zajedništva, sudjelovanja i poslanja uspjeli ugraditi u svoj život, svoje obitelji i župnu zajednicu. „Sv. Luka, pomozi nam da se uputimo putem kojeg si nam i ti približio, a kojeg prihvatiše i naši pradjedovi i nama predadoše kao najvažniju stvarnost njihova života“, zaključio je nadbiskup.

Pred kraj misnog slavlja župnik Bitunjac zahvalio je nadbiskupu na riječima kojima je okupljene vjernike podržao na putu življenja vjere i zajedništva koje su ucrtali njihovi preci. „O živoj vjeri koja je dugo prisutna u ovom mjestu svjedoči puno starija crkva od ove župne, ona sv. Luke, koja se nalazi na groblju. Godine 1869., dvije godine prije kraja izgradnje ove crkve, Kučine su imale 175 stanovnika. Stoga možemo samo zamisliti koliko je bilo potrebno odricanja i žrtve da se ova crkva izgradi. No, oni su imali čvrstu vjeru i neizmjernu ljubav prema Bogu i nebeskoj majci Mariji. Tim nam je putem ići“, istaknuo je župnik te zahvalio svima koji su pridonijeli toj bogatoj povijesti.

Gradnja župne crkve završena je 1871. godine, a na nadvratniku crkve upisano je „Kuća moja od molitve moje“. Misnom slavlju, na kojem je pjevanje predvodio župni zbor, prethodila je procesija vjernika s kipom sv. Luke.