Gospić, (IKA) – Svečanim euharistijskim slavljem koje je predvodio zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško u gospićkoj katedrali proslavljena je 25. ožujka svetkovina Gospodinova Naviještenja, patron katedrale. U slavlju su koncelebrirali domaći biskup Mile Bogović, zadarski nadbiskup i predsjednik HBK Želimir Puljić, riječki nadbiskup i metropolit Ivan Devčić, porečko-pulski biskup Dražen Kutleša, a Krčku i Šibensku biskupiju predstavljali su generalni vikari.
U slavlju su sudjelovali i generalni vikar Gospićko-senjske biskupije mons. Tomislav Šporčić, župnik i dekan otočki, i desetak svećenika. Pjevanje je animirao katedralni zbor pod vodstvom vlč. Josipa Šimatovića. Na misi su se okupili i predstavnici županijske i gradske vlasti.
U propovijedi je biskup Šaško istaknuo važnost osluškivanja Božje riječi, dodajući kako “riječ postaje snažnom i znakovitom samo u onima koji poznaju okus šutnje”. Osvrnuvši se na Božji izbor skromne nazaretske Djevice te na hrvatsku povijest biskup je rekao: “Naši su stari u Gospiću podigli ovu crkvu Radosne vijesti, kojoj je Bog namijenio da bude majkom svih crkava Gospićko-senjske biskupije. Radosna i blaga vijest često je bila i ostaje osporavanom; njezini su znakovi uklanjani, pogrđivani, rušeni i paljeni. Ali ona ostaje biti središtem ljudskih života, nadahnućem po vjeri i pouzdanju koje obnavljamo osobito u euharistiji, ali i svaki put kada izgovaramo riječi molitve Zdravo Marijo. Toj je molitvi na stanovit način danas rođendan. Ali, ne samo njoj, nego predivnim plodovima koji su iznikli iz srca ljudi koji su ju usvojili i ugradili u svoje živote. Tako smijemo reći da bismo izbrisali velik dio hrvatske povijesti, ako bismo pokušali zanemariti sve ono tlo koje je natopila ta blagovijesna molitva.”
Dodao je da Bog u slavlju Blagovijesti otkriva svoje znakove, koje vjernici često zanemaruju, te istaknuo četiri otajstva koja čuvaju klicu Blagovijesti za našu Domovinu.
“Prvo otajstvo jest otajstvo naše stvorenosti i upućenosti na Boga. Zanemarivanje te istine dokida ljudskost i nužno pokušava mijenjati čovjeka po mjeri čovjeka, a takvi su pokusi uvijek otvarali ponore tuge, a ne radosti. Tko ne računa s Bogom trajno je u strahu i tjeskobi. Drugo je otajstvo Božje prisutnosti i neprestanoga nastojanja da nas čuva u razgovoru sa sobom, u poslušnosti njegovoj Riječi. To otajstvo uz sebe veže stav poniznosti, jer bilo koja oholost dokida potrebu za drugim, gura ljude u sebičnost, te stvara napetosti i neosjetljivost prema bližnjima. Nismo li u Hrvatskoj baš tomu svjedoci? To otajstvo Božje prisutnosti daje nam čitati prisutnost Duha Svetoga u tolikim nesebičnim ljudima koji se žrtvuju za druge; koji ne traže sebe; koji su dokazi nebeskoga kraljevstva među nama.
Treće je otajstvo novoga života; otajstvo djeteta. Koliko li je samo mudrosti u prihvaćanju čuda koje je povjereno čovjeku: da u obiteljskome zajedništvu muškarca i žene vrši poslanje koje se ne može svesti na društvenu kategoriju; niti je dano čovjeku na raspolaganje. Otajstvo djeteta nas poučava o slabosti koja je jakost; o otvorenosti životu koja jamči sigurnost; o potrebi za bližnjima i o našoj važnosti za bližnje; o našoj konačnosti koja se utapa u Božju vječnost.
Četvrto je otajstvo otajstvo blagosti, nasuprot grubosti, neosjetljivosti, ponižavanja, gaženja koje se susreće svakoga dana. Otajstvo je to koje nas uči da nikada ne posegnemo za nečim što je suprotno blagosti, osobito ne onda kada nas se pokušava poticati da se ponašamo suprotno Radosnoj vijesti”, zaključio je biskup Šaško.