Požega, (IKA) – U Nedjelju Muke Gospodnje – Cvjetnicu, 20. ožujka, središnje slavlje u Požegi predvodio je dijecezanski biskup Antun Škvorčević u zajedništvu s prepoštom Stolnog kaptola i katedralnim župnikom Ivicom Žuljevićem, kanonikom Stolnog kaptola i kancelarom Josipom Krpeljevićem te svećenicima iz biskupijskih središnjih ustanova. Brojni vjernici okupili su se ispred crkve Sv. Lovre, gdje ih je pozdravio biskup, podsjetivši, između ostaloga, kako je po želji sv. Ivana Pavla II. Cvjetnica ujedno Dan mladih. “Radujem se što na ovom slavlju sudjeluju brojna djeca iz požeške Katoličke škole koja je na svetkovnu sv. Josipa proslavila Dan škole, te naši mladi, napose iz požeške Katoličke gimnazije. Izvršimo spomen Isusova ulaska u Jeruzalem živom vjerom. Neka palmine, maslinove i druge grančice koje ćemo sada blagosloviti budu znak našega nutarnjeg raspoloženja prema Isusu Kristu kojeg pratimo na njegovu putu poniženja i proslave.” Nakon blagoslova grančica i naviještenog evanđelja o Isusovu ulasku u Jeruzalem, procesija je krenula u katedralu. Svečani proglas Muke Gospodnje po Luki otpjevala su trojica mladih pjevača, praćenih katedralnim mješovitim zborom.
U homiliji biskup je istaknuo: “Draga djeco i mladi! Danas je prava prigoda zajedno s vama i svima ovdje prisutnima u našoj katedrali, kao i s onima koji nas prate putem Hrvatske televizije, promisliti o pitanju tko je ovdje među nama u Požegi i u Hrvatskoj simpatičan i lijep. Nekome će se učiniti da je to pitanje sporedno i neprimjereno za Cvjetnicu. Ali idemo pokušati vidjeti o čemu se radi. Mi redovito – i vi djeco i mladi – smatramo simpatičnima one koji su mladi, lijepi, imaju uređenu frizuru, skladno se odijevaju, oni koji su uspješni u školi, u sportu i u pjesmi, u poduzeću i na drugim razinama života. Pokatkad zavidimo takvima. No, želio bih vas upozoriti da grčka riječ syn-pathein od koje dolazi hrvatska imenica simpatija – vi gimnazijalci koji učite grčki to znadete – znači su-trpjeti, su-patiti, zajedno s nekim biti jedno u njegovoj teškoj situaciji. To znači da simpatičan može biti i netko tko je stariji, tko možda tjelesno više nije lijep, jer simpatija i ljepota ne proizlazi iz našeg izgleda, nego iz onoga što mi jesmo u svom srcu, u dubini svoga bića. Želio bih sada s vama kratko svratiti pogled tko je u današnjim svetim čitanjima, osobito u Evanđelju u spomenutom smislu simpatičan i lijep. Je li simpatičan i lijep Poncije Pilat, koji osuđuje Isusa? Jesu li simpatični i lijepi oni koji viču: ‘Raspni ga!’? Jesu li simpatični i lijepi oni koji su se potrudili Isusa krivo optužiti i na koncu ga razapeti? Tu se slažemo, sigurno nisu. No, simpatične i lijepe su one žene koje suosjećaju s Isusom. Simpatični i lijepi su oni koji su Isusu u trenutku patnje i smrti željeli biti blizu: njegova majka Marija, učenik Ivan, Šimun Cirenac koji mu je pomogao nositi križ, jeruzalemske žene. U današnjem prvom čitanju čujemo da nas Bog po Izaiji proroku poučava kako su zapravo simpatični i lijepi oni koji preuzimaju tuđe terete, a osobito patnje i boli drugoga. Patnja i bol su dvije sastavnice našega života, koje ne uspijevam razumjeti. I ne postoji nikakva teoretska i akademska rasprava, koja može riješiti to pitanje. Među nas je došao Isus Krist, Sin Božji, koji nam nije držao predavanja o boli i patnji, nego je jednostavno preuzeo na sebe našu tjelesnu bol te našu duhovnu i duševnu patnju, preuzeo je našu smrt. On je od početka do kraja – ne samo s nama – nego za nas. I to je posvjedočio u svojoj muci i smrti, preuzimajući naše patnje i boli, naša umiranja, te mi više u tim stanjima nismo usamljeni i prepušteni samima sebi, nego je s nama On, jači od patnje i boli, jači od smrti. Kakve li snažne poruke! To znači da je u današnjem evanđelju najsimpatičniji i najljepši sam Isus. Jer je bio za druge, jer je bio do kraja za nas, preuzeo naše boli i patnje da bi ih preobrazio u smisao i život. Vjerujem kako nam je poruka poprilično jasna, da trebamo svi zajedno, osobito ovoga Velikog tjedna, provjeriti jesmo li simpatični, to jest jesmo li spremni syn-pathein, patiti s drugima, nositi boli drugih, živjeti za druge. To je onda ljepota koja zrači iz nas, to je snaga našega duha, kojim se pobjeđuju takva stanja te mi, sjedinjeni s Isusom Kristom, idemo prema smislu i pobjedi života, baš putem su-patnje i su-trpljenja. Neka je blagoslovljen ovaj Sveti tjedan u koji ulazimo s vašom željom i voljom da budete simpatični na Isusov način, osobito vi, djeco, osobito vi, mladi. Neka tako bude”, zaključio je biskup.
Na kraju misnog slavlja biskup se obratio djeci pitanjem jesu li izdržali do kraja, a na njihov razdragani potvrdni odgovor, rekao je: “Drago mi je što ste bili jaki i to zbog toga jer volite Isusa, pa mu i svojom žrtvom svjedočite koliko ste mu blizu. Zahvaljujem vam za vaše sudjelovanje, za ljepotu koju ste unijeli u ovo slavlje na različite načine: kroz molitvu, pjesmu i kroz narodne nošnje. Međutim, odlazeći s ovoga slavlja želio bih vas i sve nas podsjetiti kako je simpatičnost i ljepota zaista nešto što učimo od Isusa, i kao što je on bio za nas do kraja, su-trpio s nama, te mi nismo prepušteni patnji i smrti, tako i mi trebamo biti jedni za druge, napose za slabe, bolesne, stare i siromašne”. Pozvao ih je da s ovoga slavlja svojim kućama ponesu blagoslovljene maslinove grančice, stave ih na vidljivo mjesto, da se tijekom Svetog tjedna svakog dana podsjete na Isusa Krista i s njime sjedine.
Na sve nazočne, i na sve koji su ovo slavlje pratili preko televizije, zazvao je Božji blagoslov. Na slavlju je pjevao katedralni mješoviti zbor pod ravnanjem Alena Kopunovića Legetina te je među ostalim izveo i dijelove iz Messe in C W. A. Mozarta a izravno je sve prenosila Hrvatska televizija.