Proslava Male Gospe u Vepricu
Mala Gospa u Vepricu
Makarska (IKA )
Riječju i primjerom svjedočimo da euharistijsko nedjeljno slavlje, obiteljska molitva i življena vjera obogaćuju zajedništvo, daju smisao životu, govore tko smo i čiji smo, poručio je u svojoj propovijedi nadbiskup Barišić
Makarska, (IKA) – Marijansko svetište Vepric kraj Makarske i ove je godine bilo mjestom vjerničkog okupljanja povodom proslave blagdana Rođenja Blažene Djevice Marije. Središnje slavlje održano je na uočnicu blagdana, u petak, 7. rujna, kada je Gospino svetište podno Biokova posjetilo više tisuća hodočasnika sa Makarskog primorja, iz Neretvanske i Imotske krajine, susjednih otoka te Bosne i Hercegovine. Svečanoj koncelebraciji prethodila je pobožnost križnog puta i molitva krunice u animaciji upravitelja svetišta don Alojzija Bavčevića, a za brojne hodočasnike organizirana je ispovijed. Središnje misno slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s generalnim vikarom hvarsko-bračko-viške biskupije don Stankom Jerčićem te brojnim svećenicima iz Splitsko-makarske nadbiskupije.
Gospina slavlja uvijek očituju zajedništvo i zahvalnost jer se kao djeca okupljamo oko svoje Majke, trajnog vrela života i ljubavi. Zajedno smo mladi i stari, roditelji i djeca, djedovi i bake. Hodočastimo radosno Majci Mariji s darovima našeg srca i iskrenog predanja, kazao je mons. Barišić na početku misnog slavlja.
Nadbiskupova propovijed bila je utemeljena na prikazu Isusova rodoslovlja iz Matejeva evanđelja, opisanog kao Božji hod kroz ljudsku povijest s ispunjenjem u Isusovu rođenju od Djevice.
Bog prati našu povijest u svakoj generaciji. Ne želi da se zlatna nit života zamrsi na pijesku bez cilja i smisla, već gradi na čvrstoj stijeni. Zato sam Bog iz ljubavi prema nama po Majci Djevici ulazi u našu povijest, postaje čovjekom, blizak i svakodnevan, kazao je Barišić.
Osvrćući se na današnje doba obilježeno nesigurnošću, nutarnjom prazninom i strahom pred budućnošću, nadbiskup je istaknuo važnost hodočašća Marijinim svetištima gdje Nebeskoj Majci dolazimo onakvi kakvi jesmo, sa svim našim teškoćama i slabostima. Preko Marije, kazao je Barišić, uspostavljamo trajnu vezu i sa našim Stvoriteljem, čije smo mi remek djelo te kao takvi originalni i neponovljivi.
Nismo li ovdje na obali života do te mjere izgubljeni da svoga autora pokušavamo tražiti u slijepom slučaju, u nerazumnom kaosu ili čak slijedimo čudnu logiku samodostatnosti? Nije li upravo to razlog da je čovjek izgubio dostojanstvo i zaštitu života? Zar je čovjek zaista djelo bez autora, slika bez umjetnika, život bez smisla? A istina je očita. Život je dar koji se prima i daruje. Dar koji svoj izvor ima u Bogu i od Njega u Njegovoj slici. Svatko je od nas remek-djelo, slika Božja. Bog je autor ljepote stvorenoga i u svojoj ljubavi čovjeka. Kad bismo bili rezultat bezlične anonimnosti, postali bismo bezvrijedni, suvišni, anonimni poput obezvrijeđene slike prepuštene tami zaborava i skladištu, naglasio je nadbiskup.
O važnosti povratka temeljima naše čovječnosti nadbiskup Barišić je progovorio i kroz prizmu nedavno objavljenog Apostolskog pisma Vrata vjere u kojem nas papa Benedikt XVI poziva na svakodnevno svjedočenje kršćanskih vrijednosti.
Ponosni smo i zahvalni Bogu za dar vjere u svojoj Katoličkoj Crkvi. S novim zanosom, osobno i zajedno otkrijmo radost vjere i ljepotu zajedništva. Živimo odgovorno i slavimo oduševljeno bogatstvo dara vjere. Ne zovimo se samo po imenu, već budimo kršćani! Radosno svjedočimo i s ljubavlju prenosimo ovo blago našim novim naraštajima. Riječju i primjerom svjedočimo da euharistijsko nedjeljno slavlje, obiteljska molitva i življena vjera obogaćuju zajedništvo, daju smisao životu, govore tko smo i čiji smo, poručio je u svojoj propovijedi nadbiskup Barišić.
Nadbiskupove nadahnute riječi pratile su i skupne molitve okupljenih vjernika s ciljem usrdnijeg svjedočenja vjere u susretu s bližnjima i potrebnima, kao i u snazi Božje riječi te Otajstvu euharistijskog slavlja. Kao i uvijek, vjerničke prošnje i zahvale na poseban su se način objedinile u veličanstvenoj marijanskoj procesiji s upaljenim svijećama i zbornim pjevanjem poznatih marijanskih pjesama. Misno slavlje završilo je vjerničkim okupljanjem pred vepričkom špiljom, u prekrasnoj slici plamtećih svijeća i zajedničke molitve, uz nadbiskupov blagoslov i pozdrav vjernicima do sljedeće godine.